Zbirke Donacija gradu Zagrebu: Zbirka - stan arhitekta Viktora Kovačića
Zagreb, Masarykova 21 (Google maps)
Informacije i najave na tel. 01/4855-911
PRIVREMENO ZATVORENO ZBOG OŠTEĆENJA UZROKOVANIH POTRESOM
 
 			 				 Zbirka-stan    slavnog hrvatskog arhitekta Viktora Kovačića (1874-1924) zorno i pregledno oprimjeruje    kulturu stanovanja s početka 20. stoljeća i zrcali duh toga vremena. Jedna je    od malobrojnih sačuvanih takovih rijetkosti. Mansardni je to stan koji je Kovačić    projektirao za sebe.
 			 		Zbirka-stan    slavnog hrvatskog arhitekta Viktora Kovačića (1874-1924) zorno i pregledno oprimjeruje    kulturu stanovanja s početka 20. stoljeća i zrcali duh toga vremena. Jedna je    od malobrojnih sačuvanih takovih rijetkosti. Mansardni je to stan koji je Kovačić    projektirao za sebe. 
Zahvaljujući Kovačićevoj supruzi Tereziji (1891-1966),    koja je, čuvajući uspomenu na svojega supruga i poštovanje prema njegovu djelu,    i poslije Viktorove smrti ostavljala ambijent intaktnim, stan je u potpunosti    sačuvan u izvornom obliku. Darujući 1953. godine stan i pripadajući mu inventar    gradu Zagrebu, gospođa Kovačić željela je da se u njemu uredi memorijalna zbirka    koja bi budućim generacijama približila rad Viktora Kovačića i ozračje njegova    vremena.
Muzej grada Zagreba preuzeo je upravljanje zbirkom 1980. godine, a 1994. godine zbirka je uređena i otvorena za javnost.
Zgrada, na mansardi koje je uredio vlastiti stan, dvojna je najamna kuća      u Masarykovoj 21-23, koju je 1906. godine Kovačić projektirao za Antuna Oršića      i Reginu Divković. Umjesto novca za rad, Kovačić je od Oršića dobio mogućnost      da si na mansardi uredi stan. Stan je površine oko 95 m2, ima tri reprezentativne sobe: blagovaonicu, sobu      za rad i razgovor, spavaonicu i kupaonicu, te potpuno odvojene pomoćne prostorije:      kuhinju, ostavu i djevojačku sobu.
Predsoblje

 Kroz masivna, željezom okovana, vrata ulazi se u predsoblje stana. Budući da prostorija nema vanjskoga zida, pa time ni prozora, Kovačić je projektirao svjetlarnik usječen u krovište, te je preko njegovih ostakljenih stijena doveo dnevno svjetlo u hodnik obložen tamnim tapetama cvjetnog uzorka. Kao kontrast tamnom zidu, na pod je položio crno-bijele podne pločice i tako optički povećao prostor. Iluziju prostora stvara i veliko ogledalo do poda, ugrađeno u stari okvir za vrata.
 			 		Kroz masivna, željezom okovana, vrata ulazi se u predsoblje stana. Budući da prostorija nema vanjskoga zida, pa time ni prozora, Kovačić je projektirao svjetlarnik usječen u krovište, te je preko njegovih ostakljenih stijena doveo dnevno svjetlo u hodnik obložen tamnim tapetama cvjetnog uzorka. Kao kontrast tamnom zidu, na pod je položio crno-bijele podne pločice i tako optički povećao prostor. Iluziju prostora stvara i veliko ogledalo do poda, ugrađeno u stari okvir za vrata.
Od namještaja Kovačić je u hol smjestio dva ranobarokna rezbarena stolca, naslonjač iz 18. st., kredenc (19. st.) te mali bidermajerski stolić. 
Na zidu su ovješene dvije sakralne slike iz 18. st. - Sv. Dorothea i Sv. Marija Magdalena - te prazan, bogato rezbareni barokni okvir.
U zidu između ulaznih vrata i vrata kupaonice nalazi se niša u kojoj je figura kineskog dječaka od fajanse iz 19.st.
Blagovaonica

 Kroz velika dvokrilna, ostakljena vrata iz predsoblja se ulazi u blagovaonicu. Odmah pri ulazu zamjećujemo ormariće ugrađene u široke dovratnike, koji su Kovačiću poslužili kao buffet.
Kroz velika dvokrilna, ostakljena vrata iz predsoblja se ulazi u blagovaonicu. Odmah pri ulazu zamjećujemo ormariće ugrađene u široke dovratnike, koji su Kovačiću poslužili kao buffet.
Prostorom dominira veliki okrugli hrastov stol smješten u sredinu sobe, sa četiri chippendale stolca uokolo. Kovačić je volio različite stilske stolce smještati u isti prostor - sukladno svojoj tvrdnji da “sve što je lijepo ide zajedno bez obzira na stil”- pa se u blagovaonici nalaze još naslonjači izrađeni prema originalu iz Franjevačkog samostana u Klanjcu.
Na rezbarenoj škrinji iz druge polovice 19. st. nalazi se nekoliko ukrasnih posuda, nabavljenih u raznim antikvarijatima u koje je Kovačić često zalazio. Iznad škrinje je slika Mrtva priroda, holandskog slikara iz 17.st. J. Hupina. Zidove ukrašavaju dekorativni tanjuri iz 18. i 19. st. te zidne posrebrene aplike iz 18. st.
Soba za rad i razgovor


 Prostrana soba s dekorativnim zlatnim ornamentiranim tapetama. Namještaj u      sobi je grupiran u tri cjeline - za sjedenje i razgovor, odmor i rad. Radni      kutak zauzima mali empir pisaći stol s nekoliko osobnih Kovačićevih predmeta      i do njega tapecirani stolac s kraja 18. st. K tome, tu je garnitura za sjedenje,      kanape s kraja 18. st., naslonjač iz istog vremena, bidermajerski tabouret,      okrugli stol s početka 20. st. (izrađen prema nacrtu V. Kovačića), te bidermajerski      sekreter.
 			 		Prostrana soba s dekorativnim zlatnim ornamentiranim tapetama. Namještaj u      sobi je grupiran u tri cjeline - za sjedenje i razgovor, odmor i rad. Radni      kutak zauzima mali empir pisaći stol s nekoliko osobnih Kovačićevih predmeta      i do njega tapecirani stolac s kraja 18. st. K tome, tu je garnitura za sjedenje,      kanape s kraja 18. st., naslonjač iz istog vremena, bidermajerski tabouret,      okrugli stol s početka 20. st. (izrađen prema nacrtu V. Kovačića), te bidermajerski      sekreter.
U prostoriji je sedam različitih sjedalica, što potvrđuje Kovačićevu      zaokupljenost povijesnim stolcima. Prostorija je zagrijavana plinskim radijatorom,      sakrivenim iza “zavjese” od mjedenih pločica; na mramornoj ploči radijatora      postavljeni su sat iz 18. st. i dva svijećnjaka iz prve pol. 19. st.
Kako bi dobio dovoljno prostora za kretanje, Kovačić vješto tapetama skriva      ormare ugrađene u zid kao i police za knjige ugrađene u nasuprotni zid. Zidove      krase slike i grafike iz 18. st., nekoliko ikona, Veduta Zagreba Mihovila      Krušlina te portret Viktora Kovačića, rad Mile Milunovića iz 1924. godine.
Spavaonica

 Najsvjetlija je soba u stanu, okrenuta prema jugu. Namještena je bidermajerskim      namještajem. U sredini sobe je veliki krevet, a njemu sučelice je garderobni      ormar. Uz krevet je mali stolić na vitkim nogama. Kod prozora je ovalni toaletni      stol sa stolnim zrcalom, a do njega mali ovalni stolić za šivanje. Tu se još      nalazi bidermajerska komoda s četiri ladice; gornja se ladica, u koju su uložene      manje ladice, ukrašene crtežima, može pretvoriti u pisaću ploču.
 			 		Najsvjetlija je soba u stanu, okrenuta prema jugu. Namještena je bidermajerskim      namještajem. U sredini sobe je veliki krevet, a njemu sučelice je garderobni      ormar. Uz krevet je mali stolić na vitkim nogama. Kod prozora je ovalni toaletni      stol sa stolnim zrcalom, a do njega mali ovalni stolić za šivanje. Tu se još      nalazi bidermajerska komoda s četiri ladice; gornja se ladica, u koju su uložene      manje ladice, ukrašene crtežima, može pretvoriti u pisaću ploču.
Na komodi      je stolna ura iz 19. st., te dva svijećnjaka iz 18. st. Zidove je Kovačić      jednostavno ukrasio: iznad kreveta je slika ranobarokne Madone, na zidu uz      peć visi medaljon-portret Viktora Kovačića, rad Ive Kerdića iz 1916. god.,      a iznad komode barokna, drvena glavica Anđela.
Spavaonica je povezana s kupaonicom,      u kojoj se nalazi umivaonik iz vremena gradnje, jednostavni ormari izrađeni      po zamisli Viktora Kovačića, te zanimljiv porculanski bidet u drvenom okviru.
Kuhinja

 			 				 Posebnim hodnikom i ulazom sa stepeništa kuhinja je odijeljena od ostalog dijela stana. Ugrađeni ormari, jednostavni stol s metalnom pločom, te štokrli, zapravo drvene kutije s otvorima za prihvat, dizajnersko su djelo Viktora Kovačića i primjer dobrog i funkcionalnog oblikovanja.
 			 		Posebnim hodnikom i ulazom sa stepeništa kuhinja je odijeljena od ostalog dijela stana. Ugrađeni ormari, jednostavni stol s metalnom pločom, te štokrli, zapravo drvene kutije s otvorima za prihvat, dizajnersko su djelo Viktora Kovačića i primjer dobrog i funkcionalnog oblikovanja.
U kuhinji je još i zidana peć s ložištem na drva, te ugrađenom dvostrukom rernom i posudom za grijanje vode. Kuhinjski namještaj upotpunjuje još i drveni hladnjak “Yewac” te suđe i kuhinjski pribor iz vremena između dva rata.
 
 
 			 				 VIKTOR KOVAČIĆ rođen je 28. srpnja 1874. god. u Ločendolu kraj Rogaške Slatine u Sloveniji, no najranije djetinjstvo proveo je u Humu na Sutli, otkuda mu je bio otac. Rano je ostao bez roditelja, te je, zahvaljujući skrbniku, sa 6 godina otišao na školovanje u Graz, gdje je završio i Obrtnu školu. Godine      1891. stiže u Zagreb u biro Gjure Carnelutija, a uskoro prelazi u atelijer Hermanna Bolléa. Dobiva vladinu stipendiju i s Bolléovom preporukom 1896.      odlazi u Beč i upisuje se na Specijalnu školu za arhitekturu na bečkoj Akademiji, kod istaknutog predstavnika modernizma Otta Wagnera. Vraća se u Zagreb 1899. godine. Priklanja se grupi modernih hrvatskih umjetnika oko Vlahe Bukovca, bori se protiv historicizma i traži da moderna arhitektura odgovara suvremenim potrebama i udobnosti, ali ističe potrebu uvažavanja tradicije te zastupa nužnost raspisivanja javnih natječaja za važnije gradnje i urbanističke cjeline na kojima i sam sudjeluje i dobiva prve nagrade: Tomislavov trg, regulacija Kaptola i Rokova groblja.
 			 		VIKTOR KOVAČIĆ rođen je 28. srpnja 1874. god. u Ločendolu kraj Rogaške Slatine u Sloveniji, no najranije djetinjstvo proveo je u Humu na Sutli, otkuda mu je bio otac. Rano je ostao bez roditelja, te je, zahvaljujući skrbniku, sa 6 godina otišao na školovanje u Graz, gdje je završio i Obrtnu školu. Godine      1891. stiže u Zagreb u biro Gjure Carnelutija, a uskoro prelazi u atelijer Hermanna Bolléa. Dobiva vladinu stipendiju i s Bolléovom preporukom 1896.      odlazi u Beč i upisuje se na Specijalnu školu za arhitekturu na bečkoj Akademiji, kod istaknutog predstavnika modernizma Otta Wagnera. Vraća se u Zagreb 1899. godine. Priklanja se grupi modernih hrvatskih umjetnika oko Vlahe Bukovca, bori se protiv historicizma i traži da moderna arhitektura odgovara suvremenim potrebama i udobnosti, ali ističe potrebu uvažavanja tradicije te zastupa nužnost raspisivanja javnih natječaja za važnije gradnje i urbanističke cjeline na kojima i sam sudjeluje i dobiva prve nagrade: Tomislavov trg, regulacija Kaptola i Rokova groblja.
Godine 1910. povjerena mu je gradnja crkve Sv.Blaža, a 1923. projektira Zagrebačku burzu. U Zagrebu je izveo nekoliko značajnih stambenih zgreda: dvojni objekt u Masarykovoj 21-23 (1906/07), zgradu Lustig u Mihanovićevoj ulici (1910/11), kuću Frank na Mažuranićevu trgu (1912/13), palaču “Slaveks” na Svačićevu trgu (1920), zgradu “Eksploatacije” na Trgu      hrvatskih velikana (1923), te obiteljske vile: Frangeš (1910/11), Vrbanić      (1911), Čepulić (1913/14), Frölich (1919/20).
Kovačić je 1920. godine izabran za sveučilišnog predavača, a 1922. za redovitog profesora na Višoj tehničkoj školi u Zagrebu. Umro je u Zagrebu 21. listopada 1924. godine.
Vesna Vrabec
Vezane izložbe
Arhitekt Viktor Kovačić - fotografije, Muzej grada Zagreba, 2012.
Ikona hrvatske moderne – zagrebačka crkva svetog Blaža od 19. do 21. stoljeća, Muzej grada Zagreba, 2016.
Vezana izdanja
 Premerl, Nada. Stan arhitekta Viktora Kovačića, Masarykova 21.
 				Premerl, Nada. Stan arhitekta Viktora Kovačića, Masarykova 21.
Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2000.
[presavitak]
 
 Premerl, Nada; Vesna Vrabec. Stan arhitekta Viktora Kovačića.
 Premerl, Nada; Vesna Vrabec. Stan arhitekta Viktora Kovačića.
Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2000.
 Vrabec, Vesna. Stan arhitekta Viktora Kovačića = The flat of the architect Viktor Kovačić : Zagreb, Masarykova 21.
 Vrabec, Vesna. Stan arhitekta Viktora Kovačića = The flat of the architect Viktor Kovačić : Zagreb, Masarykova 21.
Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2005.
[presavitak]
 Premerl, Nada; Vesna Vrabec. Stan arhitekta Viktora Kovačića.
 				 				Premerl, Nada; Vesna Vrabec. Stan arhitekta Viktora Kovačića.
Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2005.
[CD-ROM]
 Vrabec, Vesna. Arhitekt Viktor Kovačić : fotografije.
 				Vrabec, Vesna. Arhitekt Viktor Kovačić : fotografije.
Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2012. 			 		
 Vrabec, Vesna. Ikona hrvatske moderne : zagrebačka crkva svetog Blaža od 19. do 21. stoljeća = The icon of Croatian Modernism : Church of St. Blaise from the 19th to the 21st century.
 Vrabec, Vesna. Ikona hrvatske moderne : zagrebačka crkva svetog Blaža od 19. do 21. stoljeća = The icon of Croatian Modernism : Church of St. Blaise from the 19th to the 21st century.
Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2016.
[presavitak]
Vezani publicirani radovi
Križić, Nada. Kolekcionarstvo kao oblik zaštite kulturne baštine (privatne zbirke grada Zagreba). // Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 8-9. Zagreb : Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, 1982-1983. Str. 35-42.
Mihalić, Veljko. Donacije umjetničkih zbirki gradu Zagrebu 1946. - 1995. godine. // Muzeologija. 32(1995), str. 82-108.
Premerl, Nada. Stan arhitekta Viktora Kovačića ponovno je otvoren za javnost. // Muzeologija. 32(1995), str. 126-136.
Premerl, Nada. I Matošu u tom gnijezdu ništa nije suvišno. // Vijenac, god. VII, br. 130, 25. veljače 1999., str. 14, 19.
Pavičić, Snježana. Stan i memorijalna zbirka arhitekta Viktora Kovačića. // Vijesti muzealaca i konzervatora. 51, 1(2002), str. 68-72.
Premerl, Nada. Stan Viktora Kovačića kao primjer stila života = Viktor Kovačić's Flat as the Reflecion of a Lifestyle. // Arhitekt Viktor Kovačić : život i djelo = Architect Viktor Kovačić : Life and Work. Zagreb : Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti - Hrvatski muzej arhitekture, Zagreb 2003. Str. 251-270.
Mihalić, Veljko. Privatne zbirke darovane gradu Zagrebu i njihova uloga u kulturnom razvoju grada. // Muzeologija. 45(2008), str. 38-42.
Premerl, Nada. Maštoviti sklad na mansardi Masarykove 21. // Zagreb moj grad. 5, 35(2011), str. 38-42.
Ostali vezani članci
Pavlović, Boro. Muzej Viktora Kovačića. // Čovjek i prostor, god. 1, br. 1, 15. veljače 1954., str. 6.
Pasini, Sineva. Ljepota poklonjena Zagrebu. // Vjesnik, 25. veljače 1979., str. 8.
Sušanj, Bruno. Zbirke pod ključem. // Večernji list, 27. rujna 1979., str. 7.
Udovičić, Marina. Baština u potkrovlju. // Večernji list, 16. travnja 1980., str. 8.
Torbarina, Tanja. Muzejska učionica na Popovu tornju. // Vjesnik, 29. rujna 1980., str. 7.
Otvoren muzej »Viktor Kovačić«. // Vjesnik, 17. studenoga 1994.
Jendrić, Dorotea. Primjer kulture stanovanja. // Večernji list, 17. studenoga 1994.
Jendrić, Dorotea. Mansardni raj u srcu grada. // Večernji list, 3. siječnja 1995., str. 26.
Jovetić, Goran. Sjaj Kovačićeva stana. // Vjesnik, 15. studenoga 2000., str. 13.
Eterović, Koraljka. »Stan arhitekta Viktora Kovačića«. // Komunalni vjesnik, god. XV, br. 234, 20. prosinca 2000., str. 10.
Kružić, Marko. Najljepše zagrebačko potkrovlje. // Vijenac, 179, siječanj, 2001. 
Antić, Sandra-Viktorija. Nova umjetnička meka: blago iz obiteljskih riznica. // Vjesnik, 31. siječnja i 1. veljače 2009., str. 52-53.
Umjetničke i druge zbirke darovane Gradu Zagrebu. // Zagreb.hr, god. 6, br. 78, 1. lipnja 2013., str. 23.

