Zbirke Zbirka Ivana pl. Zajca
Zbirka velikog hrvatskog skladatelja Ivana pl. Zajca, koju čine predmeti koji su se nalazili u njegovoj radnoj sobi, još je 1926. bila u fundusu Muzeja te izložena u postavu njegovih zbirki u prizemlju Umjetničkog paviljona.
Ivan pl. Zajc (Rijeka, 1832. – Zagreb, 1914.) ubrzo se nakon dolaska iz Beča u Zagreb 1870. sa svojom obitelji trajno nastanio u kući u Visokoj ulici 16. Radna je soba u njoj bila poseban svijet samog skladatelja; tu je skladao svoja najbolja djela po kojima ga i danas pamtimo.
Njezin sadržaj ima značajnu kulturno-povijesnu i memorijalnu vrijednost. Sačuvan je namještaj, portreti, maestrovi osobni predmeti, albumi, fotografije i pokloni, oko tri stotine predmeta koji su se za glazbenikova života činili autentičan ambijent. Oni približavaju Zajčev život i stvaralaštvo i otkrivaju njegovu osobnost.
Od obiteljskih je portreta vrijedno istaknuti portrete Ivana Zajca i njegove supruge Natalije; naslikao ih je Ferdo Quiquerez oko 1870. Uz njih su simetrično raspoređeni portreti maestrove majke i oca, te manji portreti njegova sina Karmela i kćerke Anke.
Središnje mjesto u radnoj sobi zauzima salonska garnitura u neobaroknom stilu, koju je Zajčeva supruga kupila ju je u Beču i donijela u miraz 1857.
Za pisaćim stolom s ladicama skladatelj je radio gotovo pola stoljeća. Na njemu je niz predmeta kojima se služio svakodnevno: tintarnica, pritiskivač za papir, mapa s priborom za pisanje uvezana u zlatni baršun, kutijica s njegovim posjetnicama i burmutica. Uz dvije Zajčeve portretne fotografije u zreloj dobi tu je i niz obiteljskih fotografija.
Poklone s posvetama maestro je s ljubavlju čuvao je u svojoj sobi u dvjema vitrinama.
U altdeutsch vitrini smješteni su vrijedni dirigentski štapići ukrašeni zlatom i srebrom s ugraviranim prigodnim natpisima koji su mu darovani na opernim premijerama. Svečano uvezane spomen-knjige i albumi podsjećaju na Zajčeve važne nastupe u operi Narodnog kazališta (čiji je bio ravnatelj od početka njezina rada 1870. do 1889.) i značajne obljetnice njegova glazbenog djelovanja. O njegovoj slavi i ulozi u glazbenim zbivanjima u Zagrebu tijekom puna četiri desetljeća govore brojni lovor-vijenci, lovor-grančice, pokali, spomenice, čestitke i niz spomen-vrpci s posvetama.
Dio Zbirke čine diplome koje su mu dodijeljene kao zaslužnom glazbeniku i počasnom građaninu, notna izdanja njegovih skladbi te portretne fotografije skladatelja i njegove obitelji. Od dekorativnih su predmeta zastupljene čaše, vaze i skupina figura, a od uporabnih su najbrojnije burmutice.
Pokal, 1880. god., MGZ 4655 Lovor-vijenac, 1882. god., MGZ 6389
Diploma počasnoga građanina Ivana pl. Zajca, 1884. god., MGZ 4633
Na zidnom kalendaru još uvijek je ostao datum 30. rujna 1914. Potkraj života skladatelj je postupno gubio vid, pa je na kalendaru s velikim brojkama svakodnevno kidao cedulje, sve do tog dana, nepuna tri mjeseca prije smrti, kada je potpuno oslijepio.
Osnovna zamisao u muzeološkoj prezentaciji radne sobe bila je uspostaviti ambijent, poznat iz opisa i s fotografija, u kojem je živio i stvarao najdarovitiji skladatelj i pokretač svih važnijih glazbenih zbivanja u Zagrebu od 1870. do kraja 19. stoljeća.
Voditeljica zbirke: Zrinka Jelčić, viša kustosica
Vezane izložbe
Ivan Zajc, Kula iznad Kamenitih vrata (Družba "Braća hrvatskoga zmaja"), Zagreb, 1939.
Radna soba Ivana Zajca, Muzej grada Zagreba, 1954.
Izložba u povodu 50. godišnjice smrti Ivana Zajca, Muzej grada Zagreba, 1964/65.
Ivan Zajc - život i djelo, Koncertna dvorana "Vatroslav Lisinski", 1982.
Vezana izdanja
Kassowitz-Cvijić, Antonija. Katalog Zajčeve radne sobe.
Zagreb : Kr. zemaljska tiskara, 1925.
Tragovima glazbene baštine Ivan Zajc : U povodu 150. obljetnice rođenja / urednica Marija Božić.
Zagreb : Muzički informativni centar KDZ, 1982.
Vezani članci
Goglia, Antun. Dvadeset i pet godišnjica smrti Ivana pl. Zajca (1831 - 1914). // Sveta Cecilija. 33, 6(1939), str. 132-133.