Stalni postav 48. Tilla Durieux i njezina zbirka umjetnina
Online zbirka
Proživljeno stoljeće
Tilla Durieux (rođ. Ottilia Godefroy; 1880.-1971.), ubraja se u najznačajnije glumačke ličnosti u Njemačkoj. Bila je velika zvijezda berlinskog kazališta “zlatnih dvadesetih”. Pripada hirovitom vremenu Weimarske republike. Njezin period između 1903. i 1918. godine obilježen je s dvije ključne ličnosti. Max Reinhardt stvara glumicu, a Paul Cassirer je uvodi u središte najnaprednijih zbivanja s “kraja stoljeća”. Drugi period završava Hitlerovim progonima (1933. god.). “Zagrebački period” (1934.-1952.) znači utočište, mir i predah prije novih iskušenja. U foajeu HNK upoznaje Zlatu Lubienski te od 1938. godine stanuje u Jurjevskoj ulici br. 27. Godine 1955. vraća se u Berlin, gdje se do kraja života posvećuje glumi.
Umjetnička zbirka
Tilla Durieux nije bila profesionalni kolekcionar umjetnina. Njezin je život obuhvaćen i uokviren kolekcijom. Početnu zbirku sabrao je prvi joj suprug Paul Cassirer. Hitlerovi progoni, Cassirerovo samoubojstvo, novi brak s akcionarom Ludwigom Katzenellenbogenom, njegova tragična smrt u logoru i Tillina emigracija u Zagreb - određuju gornju granicu nastanka umjetnina. Zbirka neumitno sadrži i zrcali Tillin život. Ona neposredno govori o ličnostima kulturnog i umjetničkog života Berlina prije 1933. godine. To je vrijeme poratnog ekspresionizma, Piscatorova političkog kazališta, Chagallova "realističkog magizma", žustrih osuda "Nove stvarnosti", Bauhausovog "idealizma" i odbacivanja remek-djela Ernsta Barlacha.
Dolaskom u Zagreb Tilla će u Jurjevskoj ulici ostvariti onu izgubljenu atmosferu koja će je prisjećati na njezine berlinske stanove. Dan posjeta zbirci bio je određen nedjeljnim prijepodnevom. Tu su svraćali književnici, umjetnici, konzervatori, studenti povijesti umjetnosti i mladi umjetnici Akademije. Istodobno organizatori tematskih izložbi posuđivali su predmete za velike izložbe. Pojedini predmeti "odigrali" su autentičnu nijemu ulogu u filmskim koprodukcijama. Zbirka je svojom obrazovno-odgojnom i duhovnom ulogom dala osobit i osebujan pečat gradu Zagrebu.
Zemaljsko kazalište lutaka
Poslijeratni Tillin period obilježen je radom u Zemaljskom kazalištu lutaka (1946.-1952.). To što se nije mogla baviti glumom, nadoknadila je djelatnošću "umjetne krojačice", kreacijom kostima i lutaka. Presudan i dragocjen susret bio je s Vladom Habunekom i Radovanom Ivšićem u pravome trenutku. Upravo tada družina mladih prerasla je u Zagrebačko kazalište lutaka. Nakon prvih nedjeljnih predstava u "franjevačkoj dvorani" (danas Kazalište Komedija) i prozaične profesorske menze u Varšavskoj ulici, iznajmljene su prostorije u Dugoj ulici br. 36. Nakon osamnaest mjeseci rada, Gradski narodni odbor dodijelio je novoosnovanoj grupi dvoranu na Tomislavovom trgu br. 19 (zvana "Svetojerolimska"). Tako je 1948. god. osnovano Zemaljsko kazalište lutaka koje je njegovalo francuski tip lutke zvani "guignol" i europeizirani tip lutke, nazvan "javajka". Tilla je birala materijal za lutke (dogovor se odnosi jedino na boje i tipove). Koristila je sve iz svoje garderobe: zlatne mreže, velur, til, nakit i šminku. Kostime je radila po fizionomiji i karakteru, u finesama i detaljima (promatra ih na odstojanju radi eventualnih korekcija i pri kraju na glave stavlja perike). Posebno su zapažene njezine kreacije životinjskih glava.
Svoja iskustva o lutki - rukavici, o lutki upravljanoj štapićima, o vlasuljama, o lutkama životinjama rezimirat će u svojoj maloj knjižici "O kazalištu lutaka", koja će Ivšićevom inicijativom biti tiskana 1951. godine.
Donacija
Godine 1982. u zgradi Sabora gospođa Erika Danhoff potpisuje povelju o darivanju dijela zbirke gradu Zagrebu. Njezine su riječi: "Moja velika prijateljica i majka u umjetničkom smislu Tilla Durieux voljela je vaš grad. Voljela je Zagreb, koji je bio i njezin grad kroz tolike godine i uz koji je i kasnije ostala trajno vezana. Zato sam uvjerena da bi ona sa zadovoljstvom pristala da na ovaj način bude trajno prisutna u njemu." Novoosnovana Komisija u ime Muzeja preuzima dio zbirke, ukupno devetnaest umjetničkih predmeta.
Slavko Šterk
Online zbirka
Vezana izdanja
Šterk, Slavko: Tilla Durieux i njezina zbirka umjetnina u Zagrebu.
Zagreb : Muzej grada Zagreba, 1986.
Šterk, Slavko: Tilla Durieux i njena umjetnička zbirka u Muzeju grada Zagreba.
Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2006.
Vezani publicirani radovi
Šterk, Slavko. Zbirka Tille Durieux - naša trajna briga. // Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske. 32, 1(1983), str. 4-5.
Mihalić, Veljko. Donacije umjetničkih zbirki gradu Zagrebu 1946. - 1995. godine. // Muzeologija. 32(1995), str. 82-108.
Slade Šilović, Ida. Privatne umjetničke zbirke Zagreba. // Muzeologija. 32(1995), str. 73-81.
Kolveshi, Željka. Bellum a Nulla Re Bella. // Iz starog i novog Zagreba VII / ur. Vinko Ivić i dr. Zagreb : Muzej grada Zagreba, 1996. Str. 277-297.
Vujić, Žarka. Žene i sabiranje. // Informatica Museologica, 32, 1-2(2001), str. 6-11.
Mihalić, Veljko. Privatne zbirke darovane gradu Zagrebu i njihova uloga u kulturnom razvoju grada. // Muzeologija, 45(2008), str. 70-74.
Šojat-Bikić, Maja. Model razvoja digitalne baštine grada Zagreba u konceptualnom okviru projekta Donacije online. // Informatica Museologica, 39(1-4) (2008), str. 98-104.
Ostali vezani članci
Kusin, Vesna. Žena nad ženama. // Vjesnik, prilog Panorama subotom, 8. ožujka 1986., str. 14.
Brajčić Pasarić, Bosiljka. Tilla Durieux: Portret dame. // Dom i vrt : magazin za dizajn i kulturu stanovanja, jesen, 1998., str. 20-21.
Džebić, Branka. Samozatajna heroina. // Vjesnik, 19. siječnja 2002., str. 16.
Jovetić, Goran. Zagreb se sjeća Tille Durieux. // Vjesnik, 9. travnja 2001., str. 15.
Kliment, Željko. Tilla Durieux bez glumačke krinke. // Vjesnik, 19. lipnja 2002., str. 20.
Zamoda, Jagoda. Tilla Durieux : Zagrebački dani kazališne kraljice. // Gloria, br. 578, 3. veljače 2006., str. 104-113.
Mandić-Mušćet, Jelena. Otmjeni posjet Šenoi, Zajcu, Trnini... // Vjesnik, 24. i 25. lipnja 2008., str. 24-25.