Falosom protiv uroka - Arheološka zbirka Dr. Damir Kovač
Koncepcija izložbe: dr. Damir Kovač, Morena Želle
Oblikovanje izložbe: Željko Kovačić
Oblikovanje plakata: Miljenko Gregl
Praznovjerje neprestano prati čovjeka već od njegova početka. Zaokupljen životnim problemima, napose zagonetkom života i smrti, čovjek je pronalazio predmete, riječi i kretnje da njima odagna nejasan strah. Antički svijet bio je prepun simbolike, religijske i magijske, te vjerovanja u raznovrsna svojstva predmeta i u njihovu djelotvornost, baštinjenu iz ranijih razdoblja i kultura, osobito egipatske i grčke. Falos je simbol prokreative moći – kao aktivni princip stvara i provodi sjeme. Falosu se ne pripisuju nužno ezoterična ili erotska svojstva; on jednostavno izražava prokreativnu moć koja se štuje u mnogim religijama. U suvremenoj psihoanalitičkoj literaturi upotreba izraza falus i falos sve se više razgraničuje; falusom se naziva muški tjelesni organ, dok izraz falos ističe njegovu simboličku vrijednost. Faličko značenje imaju: stopalo, palac, stup, stablo...
Izabran za zaštitnika od uroka, falos je u antici bio često korišten predmet-amulet u najrazličitijim oblicima, materijalima i veličinama.
Što je amulet (amajlija)? Odgovor se nazire u arapskoj riječi hamala, što znači nositi. To je predmet, ponajčešće privjesak, koji praznovjerni ljudi nose kao čarobno sredstvo za obranu od različitih zala, nesreća i bolesti. Amulet se može odnositi na određenoga boga, koji pod svoju zaštitu stavlja nositelja amuleta. Ako se amulet odnosi na životinju, u tom slučaju neke od kvaliteta te životinje postaju korisne za onog koji nosi taj amulet. Arheolozi su davno otkrili da je prethistorijski čovjek nosio amulete. Čini se razumljivim da je neznanstveno razmišljanje začelo uvjerenje da je dobro nositi simbole moći ili važnosti kao zaštitu.
Kasnije je stoljećima falos bio ignoriran zbog svoje nečednosti ili neprikladnosti pokazivanja, iako su glinene, sadrene, brončane ili mramorne vaze, svjetiljke, kipovi, te freske i mozaici starih Grka, Etruščana i Rimljana ispunjeni prikazima erotskih, hermafroditskih i prijapskih slikarija i prikaza.
Ne uzimajući u obzir te prikaze, lažno moraliziramo i lišavamo se dragocjenih podataka za povijest različitih epoha i proučavanja umjetničkih radionica i zanemarujemo jedan značajan aspekt klasičnih civilizacija. Ignorirati ta ostvarenja značilo bi zanemariti i osiromašiti naše poznavanje umjetnosti za možda najprofinjenija ostvarenja što ih je sloboda inspiracije i umjetnikova izraza ikada stvorila.
Netočno bi bilo reći da su Rimljani bili opsjednuti seksom zbog čestih nalaza faličkih privjesaka i grotesknih figura u iskopinama i često citiranom poslovicom bonus penis pax in domo. Ostavimo po strani Tiberija i Nerona koji su možda više poznati po svojoj raskalašenosti nego po svojoj političkoj ulozi. Mnogi su upamtili Mesalinu, ženu imperatora Klaudija, koja se podavala slučajnim ljubavnicima u zloglasnoj četvrti Suburbije. Ostavimo po strani senzualnu raskalašenost esteta i skeptika kojima je glavna briga bila provoditi neponovljivi i sladak život pun užitaka, pa se sjetimo strepnji čovjeka pred nepoznanicama života i smrti, nespokojstva što ga izaziva ljudska sudbina. Tu se javlja praznovjerje koje živi od pogubnog utjecaja što ga sadrže stanovite riječi ili prizori, osobito pojedine osobe nekim dijelom svoje odjeće ili određenom bojom očiju ili pak svojom prisutnošću. U takvoj situaciji čovjek se opskrbljuje protiv stalne i podmukle opasnosti od individue, od uroka. Čovjek govori određene riječi, čini određene kretnje i nosi uz sebe amajlije.
Falos kao amajlija prikazan je u kosti, bjelokosti, kamenu... Načinjen od metala u brojnim privjescima nosio se ovješen o vratu, o pojasu poradi istih razloga kao i figurice božanstva, likovi životinja, perle u boji, što je značilo specifičan lijek protiv bolesti i uroka. Falos su nosile Rimljanke oko vrata dok su im muževi bili u ratu. Falos je prikazivan na rimskim kućama, na kolima vojskovođa, a njegova veličina, forma i izvedba davali su značaj dotičnom, a ujedno ga je čuvao od uroka. Privilegirani su nosili falos od srebra, a i od zlata. Od falosa se očekivalo ne samo da čuva individuu nego da bdije nad stečenim dobrima, pokretnima i nepokretnima. Rimski stolovi izvedeni kao hermafroditski stupovi, koji pokazuju golo spolovilo, sprečavali su kvarenje i škodljivost hrane postavljene na njih. Svjetiljke u obliku falosa i zveckavi privjesci na njima istjerivali su zle sile koje kruže u noćnoj tami. Falosi s krilima i šapama, načinjeni su tako kao da su upravo spremni da se dadu u potjeru za onima koji bi se pokušali približiti sa zlim namjerama.
Falos se umjetnički često preoblikovao u svojevrsnu ribu kojoj je glans (glavić, vršak spolovila) postajao glavom. Dva ukrašena ili nasuprotno postavljena falosa, nakalemljeni jedan na drugi, u predjelu mošnji, mogu na prvi pogled nalikovati na jednostavnu geometrijsku igru, ali ako ih se gleda iz blizine, nestaje svaka sumnja što prikazuju. Katkada se na njima nađe i natpis zapovijedi kojima se tjera zao duh (EPPE), čak dobrodošlice posjetiteljima-prijateljima, koje će simbol također štititi (KAI, COI, KAICY – grčki, TIBI na latinskom). Dakako, postavlja se temeljno pitanje zašto je baš falos izabran za zaštitnika od uroka.
Prema narodnom shvaćanju, integritet ljudskog bića, kojemu zlo oko može nauditi, čini ponajprije integritet seksualnih funkcija. Putem falosa prenosi se genetski zapis ljudskog bića, jer stvaranje čini novi život, novu snagu u borbi protiv uroka. Prema Galenovu mišljenju, koje će prevladavati tijekom cijelog srednjeg vijeka, sjeme potječe iz mozga i spušta se leđnom moždinom. Stoga falos simbolizira istok, mjesto i izvor života, topline i svjetla. Naziva se i sedmim čovjekovim udom; on je središte oko kojeg teče sjeme i glava u kojoj nastaje sjeme. Nasuprot njemu stoji osmi ud (ženski). Falos u nj ubacuje svoje sjeme, poput kanala što se izlijeva u more.
Prema Seferu Yerira, falos nema samo prokreativnu funkciju stvaranja ravnoteže na razini ljudskih struktura i poretka svijeta. Upravo se stoga taj sedmi ud – čimbenik ravnoteže u strukturi i dinamizmu čovjeka – povezuje i sa sedmim danom stvaranja, danom odmora, te s pravednikom koji ima ulogu da podupire i uravnotežuje svijet. Falos u različitim obličjima prikazuje stvaralačku snagu i poštuje se kao izvor života.
U svojoj medicinskoj praksi nekoliko sam puta čuo i od starijih bolesnika, kad su se trebali skinuti do gola, da im je neugodno da im se vidi život – pa su pokrivali svoj spolni organ.
Analiziramo li prikaz “fige”, odnosno palca stisnutog u šaci između kažiprsta i srednjaka, taj će se prikaz u biti odčitati kao falos uvučen u otvor između usmina. Ovaj gest, popularan još od vremena starog Rima, zadržan je na ranim amuletima, a i sada je rasprostranjen širom svijeta kao “amajlije koje donose sreću”. Možda se čini čudnim što je jedan kopulogest postao znak koji donosi sreću? Čini se da je odgovor u tome da je to “znak za skretanje pažnje”.
Mnogi Mediteranci duboko vjeruju u moć “urokljivih očiju” koje vam mogu donijeti nesreću ako vas pogledaju. Nikad niste sigurni tko ima, a tko nema urokljive oči i zato je mudro nositi neko zaštitno sredstvo. Gest koji je tako sablažnjiv kao pravljenje “fige” (ili “šipka”) svakako će privući na sebe pažnju urokljivih očiju i tako će onog koji taj amulet nosi spasiti od njihova izravnog piljenja.
Naravno da česti nalazi falosa ili erotičnih figurica nisu isključivo povezani s odbranom od uroka. Tako je rimski pisac Ovidije u poemi Tristia (Tuga) opisao što je uobičajeno za dekoraciju bogate rimske kuće; ne samo da je oslikana poznatim prizorima iz mitologije nego i erotskim slikama. Arheološki nalazi ukazuju na to da su erotski prizori bili vrlo česti u svim slojevima rimskog društva. Te slike ili figure imale su razna značenja. Neke su osiguravale plodnost, ili inducirale sreću, dok su neki prizori bili jednostavno golicavi ili duhoviti.
Svakako da su predmeti s eksplicitnim seksualnim prizorima bili u starom svijetu česti, no zahvaljujući viktorijanskoj zaostalosti i predrasudama da je materijalno vulgarno, ti su predmeti bili dugo vremena sakriveni u nepristupačnim sobama svjetskih muzeja, primjerice erotična kolekcija Napuljskog muzeja (koja je tek nedavno ugledala svjetlo dana) ili kolekcija Britanskog muzeja u Londonu. Nedavno je predstavljena i poznata kolekcija obitelji Haddad koja obiluje primjercima skulptura erotske umjetnosti i brojnim amajlijama iz egipatskog i rimskog doba.
Postoje brojni prikazi boga Prijapa, koji se danomice pojavljuju u mnogim muzejima, izvedeni u bronci, srebru, terakoti. Prijap je prikazan s golemim falosom. Taj prikaz Rimljani nikad nisu smatrali erotskim; naprotiv, javno su ga izlagali, držali u kućnim svetištima u namjeri da im osigura plodnost, bolju sjetvu, plodnost stoke. Za Rimljane je prikazivanje bića smiješne pojavnosti s naglašenim seksualnim atributima uvijek povezivano sa simbolikom dobre sreće.
U antičko doba falos je prikazivan na mnogim upotrebnim predmetima, a to su primjerice uljne lampice, posude, geme, falere, drške noža, vojna oprema. Postoje i posude u obliku falosa u kojima se držala hrana za djecu. Ženski amuleti pojavljuju se rjeđe, a ne tako rijetko pojavljuju se amuleti s prikazom falosa i vulve kombinirano.
Interesantno je pratiti pojavnost falos-amuleta i kasnije u drugim područjima svijeta. Tajlandski naziv za falos-amulet je palad khik što znači “poštovani surogat falosa”. Te male amajlije, u prosjeku manje od dva centimetara, nosili su dječaci i muškarci na vrpci oko struka ispod odjeće, iznad pravog penisa, vjerujući da će tako odagnati eventualnu magičnu ozljedu genitalnih organa. Nije bilo čudno da muškarci nose nekoliko amuleta u isto vrijeme – da povećaju sreću na igrama, da privuku žene, da se zaštite od noža.
Naziv palad khik potječe iz šiva jezika i vjerojatno je uveden u Tajland iz Indije, i to posredstvom kambodžanskih redovnika u osmom stoljeću. Na ranim amuletima bile su ugravirane zakletve i molbe upućene Šivi, a na kasnijim amuletima te su molbe kombinirane s istima upućenima Budi. Moderni amuleti imaju ugravirane molbe i zakletve upućene isključivo Budi, pokatkad napisane na starinski način koje sadašnji Tajlanđani ne znaju čitati.
dr. Damir Kovač
(preuzeto iz kataloga izložbe)
Slike s izložbe
.jpg)
foto Miljenko Gregl, MGZ
Katalog izložbe
Kovač, Damir; Remza Koščević. Falosom protiv uroka - Arheološka zbirka Dr. Damir Kovač.
Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2003.
Vezani članci
Tolić, Vlasta. Antika oduševljena plodnošću. // Vjesnik, 20. prosinca 2003., str. 15.
Falosom protiv uroka. // Vjesnik, 21. prosinca 2003., str. 40.
Kovačić, Željko. Centralna ideja. // Informatica Museologica. 34, 3-4(2003), str. 30-35.
Tolić, Vlasta. Faličke figure svjedoče o fenomenu plodnosti. // Vjesnik, 9. veljače 2004., str. 16.