Stalni postav 35. Kazališni život
Prvu modernu i funkcionalnu kazališnu zgradu sagradio je 1834. godine. na središnjem gornjogradskom trgu trgovac Kristofor Stanković. Udomivši “hrvatsku Taliju”, to je zdanje u doba Hrvatskog narodnog preporoda postalo središtem nacionalnog kazališnog i društvenog života. Kad se podigao zastor, tu je napokon odjeknula živa hrvatska riječ i pjesma. Dakako, riječ je o izvedbi prve drame na hrvatskom jeziku Juran i Sofija (1840. g.) Ivana Kukuljevića Sakcinskoga i prve hrvatske opere Ljubav i zloba (1846. g.) Vatroslava Lisinskoga.
K tome u Zagrebu je polovicom XIX.st. bilo i nekoliko otvorenih scenskih prostora, primjerice: ljetna pozornica s ložama u dvorištu gostionice Paradeisl (1843. g.) u Jurjevskoj 3, zatim ljetno kazalište “Arena” u vrtu Streljane u Tuškancu (1853. g.) i drugdje.
Padom apsolutizma počimlje se oštro napadati njemačko kazalište, te je 24. studenog 1860. odlučeno da se u Zagrebu isključivo glumi na hrvatskom jeziku.
Stalna hrvatska opera uspostavljena je godine 1870. pod vodstvom skladatelja Ivana pl. Zajca, koji je slijedio i njegovao srednjoeuropski repertoarni program.
Dramski program pratio je suvremenu europsku literaturu, ali je podjednako brinuo i za hrvatsku književnost. Sukladno svome repertoaru Zagrebačko je kazalište surađivalo sa srednjoeuropskim umjetnicima. Na njegovoj sceni gostovali su brojni slavni svjetski interpreti (Sara Bernhardt, Franz Lehar, R. Strauss i ini).
Zagrebačko je kazalište, zahvaljujući gostovanjima svojih umjetnika, upoznala europska i američka javnost. Slavna sopranistica Milka Trnina, jedna od najčuvenijih vagnerijanki svojega doba, nastupala je od Münchena do New Yorka pročuvši se antologijskim izvedbama.
Već se sedamdesetih godina XIX. st. javila potreba za novom i većom kazališnom zgradom. Naručeni su i projekti od tada najpoznatije europske tvrtke Fellner i Helmer. S realizacijom se odugovlačilo, mijenjale su se lokacije i projekti. Nova je zgrada Narodnog hrvatskog zemaljskog kazališta napokon svečano otvorena 14. listopada 1895. god. u prisutnosti cara Franje Josipa I.
Nada Premerl