Niko me neće – sjećanje na Krležu, 29. prosinca 2014.
datum početka/završetka: 29.12.2014. / 29.12.2014.
vrijeme održavanja: 12.00 - 21.00 sati
organizator: Muzej grada Zagreba
Muzej grada Zagreba, Memorijalni prostor Bele i Miroslava Krleže, Centar Miroslav Krleža
(voditelj Centra: Goran Matović, voditeljica Memorijalnog prostora: Vesna Vrabec)
Teatar poezije (ravnatelj: Šiško Horvat Majcan, marketing: Irena Šekez Sestrić)
Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (projekt Theatrum Mundi prof. dr. Sibile Petlevski)
Grad Zagreb
organiziraju događanje u povodu godišnjice smrti Miroslava Krleže
u ponedjeljak, 29. prosinca 2014. godine
PROGRAM
12.00 sati
Memorijalni prostor Bele i Miroslava Krleže
Krležin Gvozd 23
1. postaja
Istina je, bio sam prilično sam
Svjedok: Predrag Matvejević
Razgovori s Predragom Matvejevićem na osnovi razgovora Krleže s Matvejevićem. U obnovi dijaloga sudjeluje Goran Matović.
14.00 sati
Hotel Esplanada
Mihanovićeva ulica 1
2. postaja
Ali osamljenost još uvijek nije dokaz da čovjek nema pravo.
O novoj-staroj Europi i novom-starom kapitalizmu.
Za Krležinim stolom: Branka Cvitković, Mani Gotovac, Žarko Paić, Zlatko Sviben, Goran Pavlić, Sibila Petlevski.
17.00 sati
Kazališna kavana (Kavkaz)
Trg maršala Tita 15
3. postaja
Gubeći se godinama u neugodnim količinama ljudske gluposti …
U Kazališnoj kavani razgovaraju: Suzana Marjanić, Rene Medvešek, Olga Pakalović, Nikica Petrak, Marija Ujević, Velimir Visković.
19.00 sati
Muzej Mimara
Rooseveltov trg 5
U ovoj glembajevskoj kući
Premijera filma “Glembajevi”, redatelj: Željko Senečić
21.00 sat
Močvara
Trnjanski nasip bb
Rekvijem za mladog umjetnika.
Krležina Saloma
Umjetnička akademija u Osijeku
Izvodi: Selma Mehić
Gost: Ivan Ćaćić
Mentorica: Maja Đurinović
Sumentor i oblikovatelj svjetla: Majkl Mikolić
Monokoreodrama koja, inspirirana različitim inačicama Salome Miroslava Krleže nastalima u razdoblju od 1913. do 1963. godine, u svom scenskom izričaju isprepliće arhetipsko, ekspresionističko, salonsko i suvremeno, baš kao i pisac unutar tog dugog stvaralačkog perioda.
U odnosu na današnje vrijeme i prostor i uz poticaj teorijskih radova (Suzane Marjanić, Mate Lončara, Cvjete Pavlović, Branimira Donata i mnogih drugih), dvije su se stvari učinile posebno zanimljivima: Saloma kao ogledalo mladog Krleže u vlastitoj Judeji ili rekvijem za mladog umjetnika i Saloma kao simbol “Vječnog Ženskog” ili kako plesati na “pasjem otoku”.
Suvremenost i svevremenost i ove Legende, ključne za kazališni čin, potakle su aktivno traženje odgovarajuće forme uprizorenja, a uputu je ponudila Krležina rječita plesačica Saloma: Uopće: bez naročitih tjelesnih kondicija nitko nema izgleda na uspjeh. Nigdje. Ni na pozornici, ni u politici.
Selma Mehić
Od najranijeg djetinjstva, izgubljeni na stramputici pred tajnom zvjezdane zavjese, pred igračkama, pred zvjerskim opasnostima, ljudi se gube u nejasnoj i ogromnoj količini pitanja, a u tumačenju stvarnosti obično se povode za starijima od sebe : za roditeljima, za školom, za odgojem, za društvenim istinama, i tako, povodeći se za tuđim iskustvima, ljudi se, ako nisu nadareni nekom samo njima svojstvenom fantazijom, izobličuju po već modeliranim shemama svakodnevno. Učeći, ljudi zapravo zaboravljaju gledati slobodno, jer ljude ne podučavaju po školama da bi progledali, nego da bi ih zaslijepili. Ljude odgajaju kao konje i, dresirajući ih, stavljaju im na oči naočare, ljude vježbaju kao cirkuske majmune i pse, ljude lome po kasarnama, podređujući ih imperativima koji se zovu svetinje, bez izuzetka sazdane na Nasilju, koje je svoju prevlast proglasilo Božanstvom.
…
Čovjek se tako zaputio najnormalnijim putem zaglupljivanja i završit će svoju karijeru kao drvena lutka, jer su počeli da ga modeliraju po svemu što im je potrebno da bi stvorili jednu pasivnu lutku, u ovom kazalištu marioneta, toj društvenoj igri ratova, tiranije, katastrofa, kulta laži i mitosa kriminala.
Miroslav Krleža
Moj najdublji naklon, laku noć!