Božićne jaslice s figuricama. Prikaz Isusova rođenja s ljudskim i životinjskim figurama načinjenim od drveta i obojenim.
datum početka/završetka: 31.12.2020. / 31.12.2020.
BOŽIĆNE JASLICE
Austrija, 1915. g.
MGZ 67303
Osim raznolika nakita povješanog po granama božićnog drvca uza nj se redovito postavljaju i jaslice, što je zapravo umanjeno uprizorenje biblijske priče o Isusovu rođenju. Njihovo se podrijetlo pripisuje sv. Franji Asiškom. Nakon što je taj pobožni čovjek godine 1223. proveo Advent u postu i molitvi zaželio je polnoćku doživjeti uz simulaciju okružja biblijskog prizora rođenja Gospodina, što mu je papa Honorije III. i odobrio. U samotnome šumskom krajoliku, u zbiljskoj staji sa živim volom i magarcem, pripravljene su bile prave jasle sa slamom. U takvu se ozračju održala ponoćna misa koja je privukla mnoštvo ljudi iz okolice. Za vrijeme liturgijskog slavlja navodno se dogodilo čudo: sv. Franji ukazalo se u jaslama Djetešce koje ga je i pomilovalo.
Otada se, zaslugom franjevaca, uprizorenje u prirodnoj i umanjenoj veličini počelo prikazivati u božićno doba u crkvama Italije. Do 16. je stoljeća biblijski prizor bio već posve definiran ne samo likovima Djetešca, Marije, Josipa i anđela koji objavljuje sretan događaj, već i pastirima u betlehemskom krajoliku, kao i trima mudracima koji dolaze na poklonstvo. Običaj postavljanja jaslica u božićno doba uskoro se iz Italije proširio po južnoj i srednjoj Europi. Za dalje širenje toga božićnog uprizorenja tada su bili najzaslužniji isusovci. Snažan dojam što su ga jaslice ostavljale na prisutne te posebice pridonosile božićnome ugođaju u crkvi, vjernici su poželjeli prenijeti i u vlastiti dom. U tome su prednjačili bogati rimski građani koji su u 17. stoljeću počeli umanjenim jaslicama ukrašavati kuću za Božić. Ideju je uskoro slijedilo plemstvo širom Europe, postavljajući jaslice u okviru dvorskih božićnih svečanosti. Bio je to poticaj pučkim rezbarima i kiparima da se prihvate isplativa posla, pa se u 18. stoljeću pojavljuju i specijalizirane radionice za njihovu izradbu. Distribuirale su se prodajom na sajmovima pa su tako doprijele i do građanskih kuća. Prijelazom na industrijsku proizvodnju likova od papira, što se zbilo u 19. stoljeću, postaju pristupačnije i skromnijim društvenim slojevima. Izrezani papirnati likovi (kipci) lijepili su se na čvršće podloge i umetali u temeljnu dasku. Najprije bi podigli štalicu, kojoj su krov pokrili pšeničnim klasovima, i tu smjestili Svetu Obitelj kao i osleka i voleka. Mahovinom su uobličili krajolik s likovima pastira i ovaca, a pozadinu je krasila slika grada Betlehema i iznad njega zvijezda repatica. Pred štalicu su smjestili likove Triju kraljeva, a njihovu egzotičnost potvrđivali su kipci deve i slona. Prizor je upotpunjavalo mnoštvo svijeta na putu prema štalici.
(Aleksandra Muraj, Zagrebačka blagdanska ozračja)