Četvrti Festival Miroslav Krleža, 2. – 7. srpnja 2015.
datum početka/završetka: 02.07.2015. / 07.07.2015.
organizator: Teatar poezije, Muzej grada Zagreba, Memorijalni prostor Bele i Miroslava Krleže, Centar Miroslav Krleža
Zagreb ima Sljeme i ima jednu spiritualnu, artističku planinu. Ta druga planina – to je Miroslav Krleža.
Središnju temu ovogodišnjega Festivala čine ljubav i smrt. Navedene teme festivalski program rekreirat će kroz sljedeće predstave:
LEGENDA u režiji Georgija Para
ADAM I EVA u režiji Natalije Manojlović
SALOMA – koreodrama u izvedbi Selme Mehić
KRLEŽINE RATNE ADRESE u režiji Marija Kovača
KEREMPUH I SMRT u režiji Zlatka Boureka.
Sva kazališna događanja rađena su prema temama i motivima iz Krležina opusa, i to u životnom rasteru od srčano-čokoladnoga erosa do sivo-bijelo-crnoga thanatosa. Preuzmite programsku knjižicu Festivala.
Središnji dio ovogodišnjega festivala pripada Krležinom ranom teatru (Legenda, Adam i Eva, Saloma).
Popratni program obuhvaća izložbu KRLEŽINA OSTAVŠTINA iz fundusa Nacionalne i sveučilišne knjižnice, hepening PISMO IZ KOPRIVNICE kao putujuće izvedbeno događanje vlakom do Koprivnice, te već tradicionalne programe – RAZGOVORI U KRLEŽINOM VRTU i DORUČAK KOD KRLEŽE.
Više na Facebook stranici Teatra poezije.
Četvrtak , 2. srpnja
21.00 sat – svečano otvaranje Festivala
Memorijalni prostor Miroslava i Bele Krleža, Centar Miroslav Krleža, Krležin Gvozd 23
Miroslav Krleža: LEGENDA (hrvatska praizvedba)
Scensko čitanje: Georgij Paro
Glume: Andrej Dojkić, Matko Knešaurek, Nancy Abdel Sakhi
Oblikovanje scenskog prostora: Aljoša Paro
Kostimografkinja: Jadranka Tomić
Dramaturg: Želimir Ciglar
Jezična savjetnica: Đurđa Škavić
Asistentica redatelja: Marina Pejnović
Legende se rađaju iz grobova i vraćaju u grobove. M. K.
Legenda je prvi Krležin objavljeni tekst, napisan ujesen 1913. godine, a tiskan u Marjanovićevim Književnim novostima godinu dana kasnije, kojim se mladom Krleži (ima svega 21 godinu) otvorio lokalni Parnas. U toj dramskoj Legendi je tematizirao, kako je sâm istaknuo, "Krista gdje razgovora sa svojom vlastitom sjenom o problemima Crkve kao da je čitao Kranjčevića". Bila je to prva legenda iz zamišljene simboličke pentalogije koja bi objedinila Krista, Michelangela Buonarrotija, Columba, Kanta i Goyu, pri čemu o posljednjoj dvojici giganata piše eseje. I kao što je istaknuo Miroslav Vaupotić u Sivoj boji smrti (1974), svakako su uzori Legendi, kojom otvara svoju veliku temu dihotomijske duodrame – u ovom slučaju: ego (Isus) i alter ego (Sjena) – bili Nietzsche, Wilde, Renan i Kranjčević. Riječ je o temi na koju se Krleža ciklički vraćao. Tako u memoarskom zapisu Iza kulisa godine 1918., iz "četverogodišnje retrospektive", bilježi autotematizacijsku duodramu između Nazarenca i Farizeja o Legendi (1914), ističući "kako je zapravo trebala da bude napisana". Pozivajući se na Ezekijelova proroštva, biblijski kronotop Gethsemani na kojemu je započelo grananje Kristova stabla križa, Nazarenac postavlja za metonimijsku figuru raskola između Istočne i Zapadne crkve, što ga je nastojao pomiriti Juraj Križanić, a Farizej na njegov historiografski pozitivizam o historiji, koja znači samo krvavu shemu žrtve na oltaru osvajačkih i obrambenih ratova, odgovara argumentima bliskima postmodernističkom relativizmu prema kojemu je historija samo fiksna ideja slabih literata. Ukratko, Krležina Legenda svjedoči o tome, kako to kaže Manuel Puig, da ateisti uvijek govore o Bogu. (S. M.)
Petak, 3. srpnja
12.00 sati
Nacionalna sveučilišna knjižnica, Hrvatske bratske zajednice 4
KRLEŽINA OSTAVŠTINA – RANI KRLEŽA, rukopisi, pisma, dokumenti iz fundusa NSK
21.00 sat
Memorijalni prostor Miroslava i Bele Krleža, Centar Miroslav Krleža, Krležin Gvozd 23
Miroslav Krleža: LEGENDA
Subota, 4. srpnja
9.00 sati
Hotel Esplanade, Mihanovićeva 1
O MALOGRAĐANSKOJ LJUBAVI SPRAM HRVATSTVA
polazna točka putujućega izvedbenog događanja HEPENING U VLAKU ZAGREB – BUDIMPEŠTA NA TRAGU KRLEŽINA ESEJA PISMO IZ KOPRIVNICE
10:00 sati
Izlet vlakom u Koprivnicu: HEPENING U VLAKU ZAGREB – BUDIMPEŠTA NA TRAGU KRLEŽINA ESEJA PISMO IZ KOPRIVNICE (režija: Mario Kovač)
Hepening u vlaku Zagreb – Budimpešta na tragu Krležina Pisma iz Koprivnice (putopisni esej iz 1925. godine) kao re-izvedba Krležina putovanja vlakom od Zagreba do Koprivnice, gdje ga podravski kraj podsjeća na Brueghelov Brabant i Flandriju, jer i tu "uvijek netko mokri, uvijek netko bljuje, a netko se njiše na vješalima". Sve navedeno bit će uokvireno dobro poznatom brabantskom poslovicom o tome da velike ribe jedu male. Dolaskom u Koprivnicu suradnici i suradnice ovogodišnjih Krležinih ratnih adresa upriličit će prisjećanja na Krležinu Književnu republiku i Vinka Vošickog, Krležina izdavača u Koprivnici, ali jednako tako i Frana Galovića prolaskom kroz niz mjesta koje Krleža spominje u svom pismu: koprivnički željeznički kolodvor, sjenica u kojoj je radio korekturu Književne republike, Tiskare Vošicki, gradski bedemi…
Umjetnik Antonio Grgić označit će sva ta mjesta kružnim ogledalima u parteru kao točkasto rašireni spomenik Miroslavu Krleži. Kružna ogledala u parteru promjera osam centimetara služe kao točke refleksije, kao vrsta postavljanje reflektirajućih repera Krležine koprivničke topografije. Ta bi ogledala bila postavljena i na drugim europskim lokacijama vezanima uz Krležu. S time će se problematizirati odnos centra i periferije, centra i provincije, centra i margine, kako u životu tako i u Krležinom pisanju. Čitanjem njegova Pisma otvorili bismo za javnost spomenik Miroslavu Krleži.
Dramatizacije: Antonio Grgić, Martina Jurišić, Bojan Koštić, Martina Lončar, Suzana Marjanić, Jasmina Pavić, Dubravka Zima
Izvođači: Vlatka Adžić, Ivan Gundić, Mario Kovač, Dora Lipovčan, Matija Major, Mihovil Maloča, Nikša Marinović, Krešo Puklavec, Nikolina Domniković
Koncept: Antonio Grgić, Bojan Koštić i Suzana Marjanić
10:40 – Na rubu
vlak "Krleža"
11:15 – Krleža u Koprivnici (redatelj ovog segmenta performansa: Bojan Koštić)
koprivnički željeznički kolodvor
12:00 – Susret Valenta Žganca, zvanog Vudriga, i Doktora na/u vlaku Hrvatska rapsodija
Obrtnička škola
12:30 – O malograđanskoj ljubavi spram hrvatstva
Ul. Frana Galovića
13:00 – Adam i Eva
Muzej grada Koprivnice
13:10 – Bolesna vizija
koprivnički bedemi
13:30 – Izložba Krležinih koprivničkih izdanja
Galerija grada Koprivnice
15:15 – Filipov povratak na kaptolski kolodvor
povratak vlakom u Zagreb
20.00 i 22.00 sata
Teatar &TD, Savska 25
ADU i Teatar &TD, posveta Ani Karić
Miroslav Krleža: ADAM I EVA
Krležina legenda Adam i Eva najizravnije se poziva na ishodišni motiv biblijske legende, razbijajući pri tome mit o prvom Čovjeku i prvoj Ženi, a istovremeno uspinjući običnu, građansku svađu ljubavnog para do razine mita.
Upravo radi "ljubavi" u svom središtu, Krležin ekspresionistički potpis u slici odnosa muškarca i žene nadrasta zakone realiteta i ulazi u sfere fantazije i nadrealizma. Paradoksalno, upravo time ljubav dobiva sjenu apsurda koje se ne može osloboditi niti u neprekidnom kolu, u kojem pleše, držeći se jednom rukom za Život, drugom rukom za Smrt.
Adam i Eva redateljice i koreografkinje Natalije Manojlović uronjeni su u teatar slike, pokreta i atmosfere.
Poetiku crne fantastike traži u tjelesnom ekspresionizmu – u pokretu tijela glumaca i plesača, pokušavajući brisati granicu između pokreta i plesa, kao što Krleža briše granicu između života i smrti. Dramsku cikličnost komada koristi kao instrument nadrealnosti, poigravajući se s idejom bezvremenosti u ciklusu ljubavnih odnosa, a Nepoznato treće lice umnaža Evinim dvojnicama, svim onim mrtvim Evama, za kojima Adami nisu požurili u smrt. Krležijanske rečenice u ovakvom vizualnom ekspresionizmu zvone kao britka oponenta, odbijaju se o zidove stjeničavog hotela i dramaturški zatvaraju krug sukoba muškog i ženskog principa.
Redateljica: Natalija Manojlović
Čovjek: Dado Ćosić
Žena: Anđela Ramljak
Kelner/Gospodin u crnom/Gost hotela: Adrian Pezdirc
Nepoznate Eve: Petra Chelfi, Nina Sakić, Ivana Pavlović, Karolina Šuša
Nedjelja, 5. srpnja
12.00 sati
Memorijalni prostor Miroslava i Bele Krleža, Centar Miroslav Krleža, Krležin Gvozd 23
RAZGOVORI U KRLEŽINOM VRTU
Vodič kroz Krležu ili Priča o godinama opasnog življenja Ivana Glišića i Daniela Radočaja
Najava razgovora: čudesna storija ili kako je Krleža za života uplivao u rokere, uz hit Ulica jorgovana Ivana Glišića i Rajmonda Ruića, a potom Ivana Glišića preobratio u punk umjetnika, da bi Ivan u krležijance uveo i još neke punkere, i s jednim od njih, Danielom Radočajem, napisao ludistički punk roman Vodič kroz Krležu. Obojica zajedno pišu i nastavak Krleža od marcipana ili Kako smo pojeli vlastiti Subjekt.
od 17 do 19.30 sati
KRLEŽINE RATNE ADRESE
Režija: Mario Kovač
Dramatizacija: Martina Jurišić, Bojan Koštić, Martina Lončar, Suzana Marjanić, Jasmina Pavić, Dubravka Zima
Izvođači: Pavle Bojanić, Ivan Gundić, Mario Kovač, Dora Lipovčan, Matija Major, Nikša Marinović, Krešo Puklavec
Koncept: Suzana Marjanić i Goran Matović
Program je zamišljen kao putovanje kroz ratnu memoriju i Krležino emocionalno sjećanje o ratnom Velikom Meštru Sviju Hulja. Premijerno scensko uobličenje odvijalo se na Krležin rođendan 07.07. pri čemu je publika na sedam odabranih mansija putovala crnim autobusom s kniferovskim meandričnim natpisom HRVATSKI BOG MARS. Ovaj autobusni happening odvijao se na Krležinim psihotoposima iz Davnih dana kao i iz nekih drugih autobiografskih i dnevničkih zapisa – Muzej za umjetnost i obrt, kojemu kao psihotoposu u dnevničkom zapisu pod datumom 17. veljače 1916. Davnih dana povezuje vizitaciju, asentaciju i regrutaciju; nadalje kasarna u Krajiškoj ulici, čiji je mimohod umiranja dokumentirao na stranicama Davnih dana, zatim tu je i Rudolfova kasarna te Zapadni kolodvor sa završnim scenoslijedom na Krležinu grobu – stećku. Program Krležine ratne adrese je i ove godine zamišljen kao putovanje kroz ratnu memoriju i Krležino emocionalno sjećanje o ratnom Velikom Meštru Svih Hulja a biti će izveden u modificiranom obliku u odnosu na premijernu izvedbu, identičnog sadržaja no sa dvije lokacije manje.
Krležine ratne adrese
17.00 – Muzej za umjetnost i obrt,Trg Maršala Tita, scenska slika (alter-mansija): Žene na kiši; scenska slika (alter-mansija): Vizitacija, asentacija, regrutacija: Krležinih 46 kilograma i Slepi Jambrek
18.00 – Krajiška ulica, ispred Osnovne škole Petar Zrinski, scenska slika (alter-mansija): Krleža i "vatrogasec" Kvakar o špangama
18.30 – Rudolfova vojarna, scenska slika (alter-mansija): Topovi tutnje
19.00 – Zapadni kolodvor, Klub 27: Začarano ogledalo
scenska slika (alter-mansija): Oproštaj sa prijateljem
21.00 sat
Memorijalni prostor Miroslava i Bele Krleža, Centar Miroslav Krleža, Krležin Gvozd 23
Krležina SALOMA
(rekvijem za mladog umjetnika)
Umjetnička akademija u Osijeku
Izvodi: Selma Mehić
Gost: Hrvoje Zalar
Mentorica: Maja Đurinović
Oblikovanje svjetla: Majkl Mikolić
Monokoreodrama inspirirana i sastavljena od različitih inačica Salome Miroslava Krleže, nastalima u razdoblju od gotovo pedeset godina, od uvertire, pjesme Saloma iz 1918. Do drame, konačno objavljene tek 1963. godine, a tekstualnim umecima iz varijacije iz 1913., 1914. i 1918., i tko zna koje još godine, s obzirom na niz fragmenata bez nadnevka sačuvanih u arhivu NSK.
Distancirajući se od drugih likova drame / političkih i filozofskih slojeva Krležine legende Salome, odlučila sam se za priču "tužne kraljevne" – iznimne žene, mlade umjetnice, usamljene u okruženju dvorskog lupanara.
Krležina Saloma je glumica i rječita plesačica. Njezin lik privukao me intuitivno, dramski i emotivno. Prvi scenski korak na temu dogodio se na književno-plesnoj izložbi Words can dance, povodom Međunarodnog dana plesa 2014. U galeriji Kazamat u Osijeku, koja se bavila odnosom plesača i književnosti. Vjerovanje u tijelo, mogućnost ispreplitanja tjelesnih i glumačkih principa, te traženje specifičnog koda igre, ideja je koja se provlačila tijekom cijelog mog studiranja, a diplomski rad sam vidjela kao idealnu prilioku da završim studij, baveći se upravo tom temom. Saloma je obećavala sav mogući prostor za moju završnu igru. I otkrila nekog drugog – pokretnog, mladog Krležu. (Selma Mehić)
Ponedjeljak, 6. srpnja
21.00 sat
Memorijalni prostor Miroslava i Bele Krleža, Centar Miroslav Krleža, Krležin Gvozd 23
premijera
KEREMPUH I SMRT
igra na temu Balada Petrice Kerempuha Miroslava Krleže u izvedbi Bourekovog kazališta figura – teatra nakaza
redatelj: Zlatko Bourek
glume: Đuro Roić i Šiško Horvat Majcan
Balade Petrice Kerempuha na način Bourekovog kazališta figura – teatra nakaza (kako svoju kazališno lutkarsku estetiku naziva Zlatko Bourek) postaju svojevrsna gruba mješavina pučkog, vašarskog i krajnje pojednostavljenog uličnog lutkarskog kazališta, onog koje postoji tek kao odjek davnih vremena, ali kao i nekad namijenjenog svim uzrastima, vrhunske literature kao što su Balade i svojevrsnog autorskog, naglašeno slikarsko-kiparskog, drastično ekspresionističkog teatarskog izričaja. Grubog, kažemo, zato jer su sastavni dijelovi vidljivi, sklad u neskladu, spoj nespojivog.
Baladama Petrice Kerempuha Miroslava Krleže pristupili smo tako da smo ih reinterpretirali, dali im dijalošku formu, rezali ih, kratili, bezdušno premještali stihove, a dio njih čak i ne govori sâm Petrica Kerempuh, nego smrt, "ni baba ni muž", ne biće već odsustvo bića, najpogodniji netko da s njime raspravimo sve strahotne dvoumice naših malih života udjenutih u stvari velikog svijeta, u Povijest, u ratove, naših malih života u kojima ne bismo ni ratovali, ni umirali, pogotovo ne za Povijest, u kojima ne bismo gladovali, u kojima ne bismo ovako silno, ovako žudno vapili za pravdom. Svoj odnos sa smrću Petrica Kerempuh rješava na drastičan, lutkarski način, učinivši ujedno nebiće stvarnim, učinivši ga bićem i usmrtivši ga. Petrica Kerempuh se ne predaje, ne prepušta, on je sofisticiraniji, jer se oslanja na veliku literaturu, ali on je i ulični prostak, vagabund i histrion, potepuh, tj. skitnica. On se tuče sa smrću u klasičnoj bastonadi. Kao Pulcinella, kao Punch iz prekrasnih izvedbi putujućih lutkara.
Ipak, neizbježno je pitanje, u kojoj smo mjeri iznevjerili samog autora Balada, Miroslava Krležu, u čijem vrtu predstava oživljava i ima prve izvedbe. Nadamo se da ovom interpretacijom ili reinterpretacijom podcrtavamo neke osobine izvornika, a budući da ovo nije prva izvedba Balada, da bi i sâm autor uživao u teatru koji ide korak dalje jer progovara kroz nakazne figure Zlatka Boureka i kroz zgusnutu glumačko-lutkarsku interpretaciju.
Utorak, 7. srpnja
7.00 sati
Memorijalni prostor Miroslava i Bele Krleža, Centar Miroslav Krleža, Krležin Gvozd 23
DORUČAK KOD KRLEŽE
Na gastronomsko-nadrealističkom susretu Doručak kod Krleže (u 7 sati ujutro – vrijeme Krležina rođenja) na Gvozdu poslužit ćemo doručak u formi slatke zakuske – slatkiša koje je Krleža naročito obožavao (kafe-kremšnite uz čaj, kavu i/ili jutarnju rakiju – osoban odabir). Naime, kao što je zapisala Eliza Gerner – Krleža je volio slatko, primjerice, za kafe-kremšnite kao kadet u Pečuhu pisao je ljubavne pjesme prema narudžbi prijatelja Milana Arka za njegovu djevojku. U okviru tog gastronomsko-nadrealističkoga susreta u neformalnom razgovoru evocirat će svoja sjećanja na susrete s Krležom svi dobrodošli krležolozi/krležologinje, krležijanci/krležijanke i krležofili. Sudjeluju: hungarologinja Jolán Mann i ukrajinist Jevgenij Paščenko, Latica Ivanišević, Mario Kovač, Olga Pakalović, Sibila Petlevski, Dubravka Zima, Suzana Marjanić, Sara Renar i Goran Matović.
"Dijete je dakle rođeno 7. 7. 1893. u 7 sati ujutro (petak), a čitao sam u Miljukovljevim ruskim Pariškim novinama god. 1938. jula da će se ova astrološko-kabalistička kombinacija javiti opet za nekoliko stotina godina, jer zbroj broja 1893 iznosi 21 (1+8+9+3), a to je opet djeljivo s tri (21:3=7), daje tri sedmice 7,7,7, a sudbina djeteta zapletena u ovom kolopletu od sedam sedmica – nije od ovoga svijeta – završit će svoj život na štakama! Bravo!"
Krležino pismo Mati Lončaru, ulomak (usp. zbornik Krleža danas. Prilozi suvremenom promišljanju Krleže, ur. Marina Vujčić i Velimir Visković, 2007., str. 77)
Domaćini događanja: Goran Matović i Suzana Marjanić
Scenografija Belinog stola za Krležu: Latica Ivanišević
Koncepcija: Goran Matović, Suzana Marjanić i Jasmina Pavić
21.00 sat
Memorijalni prostor Miroslava i Bele Krleža, Centar Miroslav Krleža, Krležin Gvozd 23
KEREMPUH I SMRT