Projekti i edukacija Žive slike Oživljeni znani likovi

Znani i manje znani Zagrepčani – osobe iz svakodnevnog života, kao i one značajne za prijelomna događanja u Zagrebu od najranije povijesti grada do danas, koje su predstavljene projektom Žive slike,

Godine 1094. kada je utemeljena Zagrebačka biskupija, biskup Duh predao je krunu hrvatsko-ugarskom kralju Ladislavu I Arpadoviću, a kralj je predao biskupu znamenja biskupske časti. No, najzaslužniji za prvi pisani spomen Zagreba u povijesti je anonimni pisar isprave nadbiskupa Felicijana iz 1134. godine, u kojoj se prvi put spominje ime Zagreb.

Njegovo Veličanstvo kralj Bela IV podijelio je poveljom Zlatna bula brojne povlastice građanima sl. i kr. grada na Gradecu zagrebačkom 1242. godine. U ceremonijama dvorskih događanja u pratnji vladara bila je kraljica Marija i oklopnici kraljeve straže.

Copernica Margareta, osumnjičena je kao vještica 1340. godine. Presudom gradskog suca, na temelju dokaza, osudili su je na smrt spaljivanjem na lomači. Novinarka Marija Jurić Zagorka napisala je roman Grička vještica koristeći se i tim povijesnim podacima. Književnica i novinarka, štoviše, prva profesionalna novinarka u Hrvatskoj i borac za ženska prava, pisala je u Jutarnjem listu, a 1925. god. utemeljila je i prvi časopis za žene, Ženski list za modu, zabavu i kućanstvo, koji je i uređivala.

Među inim gospodarima Medvedgrada, u puku se najviše spominjala Barbara Celjska, kći grofa Ulrika Celjskog u živućoj legendi o Crnoj kraljici s Medvedgrada.

Hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin izabran je za ugarskog vladara 1458. godine. Nazvan je Korvin zbog gavrana (lat. corvus) na svome štitu. Uspješno je ratovao protiv Turaka i Habsburgovaca, reformirao je državu. Godine 1463. izdao je ispravu kojom je obitelji Zrinski dopustio vađenje srebra na Medvednici. Drugi se put oženio 15. rujna 1476. god. kćerkom napuljskog kralja Ferdinanda I – Beatrice. Oboje su boravili na Gradecu, zimi 1481. godine, ostali su tri mjeseca i tada je održan i sabor Kraljevine. Osim toga, 1485. godine dao je sagraditi zid i toranj oko samostana u Remetama, a pronađeno je i pet njegovih zlatnika prilikom arheoloških iskopavanja u Remetama.

Varoški sudac Adam Ballogh hvalio se pučanstvu kako je upravo on dao naslikati o vlastitom trošku sliku sv. Blaža i poklonio je za ures gradske vijećnice 1749. godine.
Na slici je sv. Blaž, u biskupskom ornatu, zaštitnik zagrebačkoga Gradeca, prikazan s modelom grada u ruci, te priprosta žena i dijete koje će izlječiti od grlobolje.

Zagrebački biskup Benedikt Vinković naručio je 1640. god. gradnju monumentalnoga glavnog portala za katedralu te je sklopio ugovor s klesarom Kozmom Müllerom iz Krškog. Vodio je razgovore s redovnikom Jurjem Križanićem (prema sadržaju sačuvane prepiske).

Slikar Ivan Eisenhorth iz Ljubljane, slikar oltarnih pala za krilni oltar sv. Ladislava u katedrali, završio je svoje veliko djelo potkraj XVII. stoljeća. Slikani prizori, drevnu legendu o životu kralja Ladislava sveca, povezuju s povijesnim događajima u Hrvatskoj.

Arhitekt Herman Bollé započeo je obnovu katedrale nakon potresa 1880. god. u kojem je teško stradala, a obnova je trajala sve do 1902. godine. Za uspomenu se fotografirao 1897. god. kraj završenog tornja (visok 104 m) s razlogom ponosan na svoje djelo.

Mihajlo Pucak zvan Škrlec bio je u kraljevskom varošu cehmeštar ceha zlatara, mačara, bravara i kovača. Ceh se skrbio za oltar Blažene Djevice Marije u župnoj crkvi sv. Marka, uz koji se čuvala i cehovska zastava izrađena 1729. godine.

Supružnici Antonija i Gjuro Eisenhuth, stolarski majstor, živjeli su u Kamenitoj ulici 13, gdje se nalazila i njegova radionica. On je nastavio obiteljsku tradiciju obrta, a djecu su dali glazbeno obrazovati. Kao uspješni građani dali su naslikati svoje portrete oko 1845. godine.

Bačvar Mijo Budicki kupio je veliki majur i otvorio svoje bačvarske radionice u Samostanskoj (Varšavskoj) ulici. Kata Budicki, njegova supruga, kao gazdarica brinula je o djetićima koji su se nakon vandranja po svijetu, naposljetku vratili u Zagreb. Njihove portrete naslikao je na limu nepoznati maler oko 1850. godine.

Zvonoljevač Henrik Degen došao je iz Lübecka u Zagreb 1833. godine. Načinio je crkveno zvono 1839. god. i izlio preko 260 zvona u svojoj ljevaonici zvona u Zvonarničkoj ulici br. 3 u kojoj je radio do smrti. Ta najstarija zagrebačka ljevaonica je tada već postojala na tome mjestu duže od četiristo godina. Po njoj je i ulica dobila ime.

Kraljica Marija Terezija Habsburg - Lothringen pozirala je za svoje brojne portrete dvorskom slikaru Martinu von Meytensu. Za vrijeme reformi 1755. god. premjestila je sjedište Banske Hrvatske u Varaždin, gdje je ostalo do velikog požara 1776. godine, kada je ponovno vraćeno u Zagreb.

Franjo barun Trenk, austrijski pukovnik, miljenik kraljice Marije Terezije, bio je odličan vojskovođa, pustolov, bonvivan, vođa pandurske banderije. Kontroverzni barun Trenk poginuo je 1749. godine.

Pavao Ritter Vitezović, književnik, historičar, političar, djelovao je u Zagrebu kao izdavač, tiskar i knjižar. Prvi tiskar slavnog Kraljevstva Hrvatskog vodio je tiskaru u Zagrebu od 1695. do 1706. godine. Njegova tiskara u Županijskoj zgradi na Markovu trgu izgorjela je u požaru.

Franjica Novosel, sestra biskupa Maksimilijana Vrhovca, bila je supruga Antuna, vlasnika tiskare, koja je 1796. godine izdala hrvatski prijevod knjige za djecu Mlaissi Robinzon (Robinson Crusoe), moralno-poučno štivo. Knjiga je tiskana u biskupskoj (kasnije Novoselskoj) tiskari u Zagrebu čiji je začetnik i osnivač bio zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovec.

Judita Petronila Zrinska, Reda svete Klare Kloštra Zagrebačkoga Mati Abbatissa postala je 1684. godine poglavarica samostana na Gradecu. Kloštar je izgrađen zaslugom Gradskog magistrata koji je redovnicama klarisama poklonio zemljište te su se prve redovnice uselile 15. srpnja 1650. godine. Osnovale su školu za djevojke u kojoj su davale i osnovnu poduku u učenju njemačkoga jezika i u glazbenome odgoju. Njezini slavni roditelji, Petar i Katarina Zrinski ostavili su joj miraz od 12.000 forinti, ali nakon tragične smrti oca, bečka je vlada konfiscirala svu imovinu Zrinskih. Ipak je, zahvaljujući velikom dugogodišnjem zalaganju biskupa i Kaptola, bečki dvor 1676. god. isplatio miraz Petronili, koji je bio najveći u povijesti zagrebačkog samostana.

U 18. stoljeću ljekarnik Karl Fröschl izdavao je lijekove bolesnim redovnicama te ispostavio račun samostanu za svoje usluge koje je davao od 1779. do 1781. godine.

Kanonik Baltazar Adam Krčelić, bilježio je događaje svoga vremena. Za Zagreb je najznačajnije njegovo djelo Annuae ili historija, u kojem je sustavno bilježio zagrebulje od 1748. do 1767. godine, opisujući svu raskoš baroknog, posebice plemićkog života stanovnika Zagreba. Djelo mu je za života ostalo neobjavljeno zbog iznošenja istinitih, počesto i lascivnih pojedinosti iz života suvremenika.

Potaknut svojim promaknućem, godine 1743. podban Ivan Rauch dao je naslikati četiri obiteljska portreta: portret supruge Katarine sa sinom Pavlom te portrete kćeri Cecilije, Barbare i Ane Marije. Ana Marija Rauch nije mogla ni slutiti kakve je sve obiteljske tračeve, dogodovštine, “pikanterije” i “lascivnosti” iz života njezine obitelji zabilježio Baltazar Adam Krčelić spominjući, među inim, da je Katarina Rauch poludjela pa je muž imao posla s luđakinjom, a Barbara bludno griješila u očinskoj kući (Markov trg 2) sa Stjepanom Josipom Žuvićem i prije je postala majka nego zakonita žena. Stoga je otac na umoru nije ni spomenuo već jedino odredio svotu od 500 forinti za pokoj njezine duše.

Grof Antun Amade de Varkony, bio je vlasnik palače u kojoj su se počele davati prve kazališne predstave 1797. godine. Po kazalištu je dotadašnja Blatna ulica dobila ime Kazališna ulica, a kazalište po vlasniku palače Amadeovo kazalište.

Park na biskupskom dobru prvi je dao urediti biskup Maksimilijan Vrhovec, a uređenje je dovršio biskup Juraj Haulik 1853. godine. Zaslugom Haulika park je predan na javno korištenje. Da su mogli zajedno šetati parkom, biskup Juraj Haulik i biskup Maksimilijan Vrhovec, sigurno bi se nadmudrivali o ispravnom imenu parka: Jurjaves ili Maksimir?

Zalaganjem Matije Pallaina, poštanskog kontrolora i graditelja Bartola Felbingera, uređena je Sjeverna promenada Gradeca i tu je, podno Popova tornja, 1844. god. Pallain otvorio malu kavanu i slastičarnicu, i danas popularnu Palajnovku, s pogledom prema Kipnom trgu. Zgrada kavane je izgrađena prema projektu Bartola Felbingera.

Elegantni mladenci na svadbi Dragutina Barbota, sina vlasnika manufakture kamenine na Novoj vesi i prvog tvorničara keramičkog posuđa i peći Vjekoslava Barbota, 1888. godine, zabavljali su se sa svojim brojnim gostima uz glazbu svirača iz okolice Velike Gorice.

U doba Hrvatskog narodnog preporoda Ljudevit Gaj, jedan od kulturnih prvaka Ilirskog pokreta oglasom je najavio otvorenje svoje tiskare te izdao poziv na pretplatu za prve Novine Horvatzke koje su počele izlaziti 1835. godine. Odijevao je ilirsku nošnju i nosio crvenkapu s ilirskim simbolima koje je dao izvesti i na svojoj putnoj torbi.

Sidonija Erdödy Rubido, glasovita po ulozi Ljubice u prvoj hrvatskoj u operi Ljubav i zloba praizvedenoj 1846. godine, našla se likom i na igraćoj karti "dame" za tarot, karata nazvanih Karte zagrebačke dvorane, izdavača Josipa Bäcka iz Zagreba.

Josipa Vancaš, poznatija kao ilirska mamica okupljala je ilirske prvake u svojoj kući u Opatičkoj ulici.

Marija Jambrišak, kao učiteljica podučavala je učenice, te bila jedna od osnivačica prvog Djevojačkog internata u Hrvatskoj 1900. god. koji je bio smješten u privatnoj školi na Gornjem gradu u Opatičkoj ulici. Godine 1895. napisala je knjigu Vladanje o pristojnom vladanju u svim životnim prilikama, Rukovođ za općenje u obitelji, u društvu i javnom životu napomenuvši: Učtivost, prijatnost i ljupkost usklađuju život pa s toga i zaslužuju da se goje.

Instalacija bana Josipa Jelačića Bužinskog za prvog hrvatskog bana održavala se, prema dvodnevnom ceremonijalu instalacije, 4. i 5. lipnja 1848. god., a sam čin instalacije odvijao se pod vedrim nebom pred crkvom sv. Katarine, kamo je Jelačić stigao kočijom uz klicanje razdraganog mnoštva okupljenih građana.

Sofija Jelačić, mlada banica, postala je udovica sa samo 25 godina te je odijevala udovičku odjeću noseći crnu krinolinu i nakit crne boje. Samo tri dana nakon banove smrti 1859. godine Gradski magistrat naručio je portret bana u instalacijskoj odori trikolora od slikara Ivana Zaschea za vijećničku dvoranu Gradske vijećnice.

Za razliku od većine domova koje su u vrijeme bidermajera krasili portreti, ljekarnik Mittelbach, koji je iz Beča stigao u Zagreb i radio u ljekarni Jurja Augustina u Dugoj ulici br. 14, za svoj dom je naručio sliku svoje djece kako se igraju oponašajući Posjet liječnika bolesnom djetetu. Slikar Matija Brodnik naslikao je djecu u igri, na koju je budno pazila dadilja, između 1840. i 1850. godine.

Barunica Kornelija Balbi, poput drugih dama, svoje je slobodno vrijeme, imajući ga napretek, provodila vezući. Na jednom od njezinih veziva, koje je izradila na svilenoj podlozi s raznobojnim svilenim nitima, kosom, staklenim perlama, voskom i metalnim nitima, pokazala se toliko vještom da je uzornik izgledao poput slike. Izvezla je i svoj monogram "C B" te godinu nastanka "1860".

Učenica Glazbene škole pri Glazbenom društvu, osnovanom 1827. god., sudjelovala je u Programu đačke produkcije 4. kolovoza 1844. godine. Glazbena škola osnovana je i otvorena 16. veljače 1829. god. u zgradi Akademije na Trgu Katarine Zrinske.
Glazbena škola prerasla je u Glazbenu akademiju na kojoj se obrazovao Franjo Krežma, virtuoz na violini.

Barun Ambroz Vranyczany-Dobrinović osjećao je potrebu za sustavnom podukom u plesu i lijepom ponašanju, pa je potkraj 1859. god. pozvao u Zagreb baletnog majstora Pietra Coronellija, učitelja plesa na Pomorskoj akademiji u Rijeci, da bude privatni učitelj plesa njegovoj kćerki Klotildi. Coronelli je vrlo brzo u Zagrebu osnovao i prvu stalnu plesnu školu u dvorani Streljane u Tuškancu. Za tadašnji Zagreb, koji je brojio približno 17 tisuća stanovnika, bio je to veliki događaj. Nakon smrti maestra Coronellija poduku je nastavila kćerka Elvira.

Mavro Drucker, bio je vlasnik prve zagrebačke "Umjetno-obrtne dvorane" u Ilici 39. Godine 1898. otvorio je trgovinu u kojoj su se mogli nabaviti predmeti koji se do tada nisu mogli kupiti u Zagrebu, već su se nabavljali u inozemstvu, ponajčešće u Beču. Bilo je to skladište šivaćih strojeva, bicykla, kinezkog srebra, prave zlatnine i srebrnine, dragulja, zidnih i žepnih satova, Wertheimovih blagajna, pisaćih strojeva, fotografičkih aparata, gramophona, photografa, graphophona, prikladnih predmeta za tombolu i darove itd. Druckerov dućan bio je prvi koji je već u ožujku 1907. bio osvijetljen čudesnim svjetlom električne rasvjete.

Ljudevit Gerersdorfer otvorio je 1866. god. samostalnu klobučarsku radionicu i trgovinu šešira u Ilici 19. Tvornicu šešira imao je u vlastitoj kući u Medulićevoj broj 16. U brojnim reklamama preporučivao je najveći izbor pustenih i svilenih šešira. Trgovinu je nakon njegove smrti 1898. god. naslijedio sin mu Ljudevit.

Julije Hühn poslovao je pune 32 godine, od 1882. do 1914. godine, na adresi Ilica 10, gdje se nalazilo Skladište papira na veliko i malo i Trgovina školske, pisaće i slikarske robe. Izučeni litograf i jedan od prvih fotografa u Zagrebu, 1858. god. utemeljio je litografski zavod koji je nudio bogati asortiman papirne akcidencije, posjetnice, plakate, cjenike, te brojne vedute Zagreba izrađene prema prethodno snimljenim fotografijama. Oko 1900. god. tvrtka se proslavila kao najveći nakladnik zagrebačkih razglednica.

Gracijan Mihić, vlasnik ljekarne "K sv. Mariji" na Dolcu br. 7, Općina Slavni Kaptolom zagrebački, preuzeo je ljekarnu 1852. godine i tada je dobila i ime novog vlasnika na drvenim vratnicama portala. Ukrasne papirnate naljepnice za ambalažu za lijekove naručio je kod litografa Julija Hühna.

Milan Lenuci, urbanist, građevinski savjetnik grada Zagreba, od 1874. god. sjedio je u Gradskom poglavarstvu; bio je jedan od najvažnijih gradskih inženjera. Realizirao je urbanističko planiranje Zagreba u drugoj polovini XIX. st. te postao osobito poznat po projektu niza donjogradskih, povezanih trgova, tzv. Lenucijeve potkove.

Adolf pl. Mošinski, bio je načelnik grada Zagreba od 1892. - 1904. godine. U deset godina obnašanja te dužnosti u gradu je provedena sustavna kanalizacija 1892.-1895. god., prelaganje potoka Medveščaka 1895.-1898. god. te proširena vodovodna mreža. Izgrađen je Glavni kolodvor 1892. god., Zemaljsko kazalište i Školski forum 1895. god. te Umjetnički paviljon 1898. godine.

Za vladarskog posjeta cara i kralja Franje Josipa I i kraljice Elizabete Zagrebu 14., 15. i 16. listopada 1895. godine izgrađena je svečana arhitektonska dekoracija prema projektima zagrebačkih arhitekata. Postavljena je na trgovima i ulicama grada koje su bile predviđene za kretanje svečane povorke gradom od dolaska na kolodvor. Gradonačelnik Adolf pl. Mošinski bio je domaćin caru i kralju Franji Josipu I, za njegova posjeta Zagrebu kada je kralj svečano otvorio novo Zemaljsko kazalište i Školski forum. Prva predstava u novom kazališnom zdanju bila je opera Nikola Šubić Zrinski skladatelja Ivana pl. Zajca.

                                    Njegovo veličanstvo Cesar i kralj Franjo Josip I odlazio je u
                                    lov i pod stare dane, iako je Carevina ratovala u krvi Velikoga
                                    rata. Kako bi vojnici što spremnije odlazili u rat "za Kralja i
                                    otadžbinu", podsjećale su ih njegove slike u izlozima dućana
                                    na zagrebačkim ulicama.

Barunica Olga Vranyczany, čuvena po kućnim zabavama, koje je priređivala u svom domu, raskošno opremljenoj historističkoj palači na Akademičkom trgu, izgrađenoj 1879. godine (danas Moderna galerija). Taj duh raskoši očitovao se i na zabavama u izvedbama omiljenih diletantskih predstava poslije kojih su slijedile moderne "Žive slike" koje je, prema svojim slikama, aranžirao poznati hrvatski slikar Nikola Mašić. Tako je na velikom krabuljnom plesu 1887. god. u domu baruna Ljudevita Vranyczanija posebno pozivano na zabavu sa "Živim slikama".

Milka Trnina, hrvatski slavuj, glasovita operna pjevačica, bila je slavna kako u Europi, tako i u Americi. S velikim uspjehom nastupala je u Zagrebu kao i na pozornicama svjetskih opernih kuća u Londonu, Münchenu, New Yorku, Bostonu, sve do njezina oproštaja od scene 1906. godine. U Royal Opera House u Londonu nastupila je čak 56 puta.

Miss Fischer, krojačica kazališnih kostima u krojačnicama londonskog Covent Gardena, izrađivala je njezine jedinstvene kostime koji su ostali u Milkinom vlasništvu. O ovoj svjetskoj opernoj divi znala je sve, ali ništa o Zagreba iz kojeg je Milka došla.

Stjepan pl. Miletić, bio je prvi intendant u novoj zgradi Narodnog zemaljskog kazališta u Donjemu gradu (1894.-1898.).

Slikarica Marijana Mücke, kći slikara Josipa Franje Mückea, portretirala je opernu pjevačicu Mariju Prikril Crnadak 1887. god. u ulozi kraljice Margarete de Valois u Mayerbeerovoj operi Hugenotti. Slika je nastala kao znak zahvalnosti slikarice kojoj je Prikrilica pozirala i bila model za lik Majke Božje pri slikanju jedne slike za crkvu sv. Marije u Zagrebu.

August Šenoa, najpopularniji hrvatski književnik XIX. st. i gradski senator, izabran je za građanina grada Zagreba 30. rujna 1881. godine iz obzira za njegove zasluge, koje si steče za ovaj glavni grad braneć i promičuć interese njegove.

Grofica Turković posjetila je Jubilarnu izložbu 1891. god. na kojoj su braća Turković, kutjevački vlastelini, izlagali u vlastitom paviljonu svoje proizvode šumarskoga gospodarstva. Za uspomenu na taj događaj obitelj izlagača se fotografirala za suvenirsku fotografiju.

U Jurišićevoj ulici bilo je svratište u koje se dolazilo na pivicu i oblizeke tijekom 70-ih i 80-ih godina XIX. stoljeća. Vlasnik svratišta "K trim gavranom" Julije Wellisch i mlada zgodna konobarica iz te poznate reštauracije, nudili su gostima "Zagrebačku komovicu" i "Hrvatski melem". U vrijeme poklada tu su se svake subote priređivale karnevalske priredbe u stilski dekoriranim dvoranama.

Gospodin Majcen bio je upravitelj središnjega gradskog groblja na Mirogoju koje je svečano otvoreno 6. studenoga 1876. godine. Na groblju je 7. studenoga pokopan prvi pokojnik, Friedrich Singer, učitelj tjelovježbe i mačevanja, kojem je grad priredio veličanstven sprovod.

Prvi ravnatelj Gradskog muzeja u Zagrebu, Emilij pl. Laszowski, bio je član Društva "Braće hrvatskog Zmaja" koje je osnovalo Gradski muzej. Sam je vodio sve poslove muzeja od utemeljenja 1907. god. do 1926. godine. U tom razdoblju, rukom je ispisao Ceduljni katalog, inventarne kartice za 1185 prikupljenih i inventiranih predmeta.
Josefina Laszowska, treća supruga s kojom se vjenčao 1908. godine, došla je u Zagreb iz Beča, gdje su se upoznali i ljubovali (iako je druga supruga Asta još bila živa) dok je Emilij proučavao organizaciju i rad u bečkom Gradskome muzeju.

Gradski muzej, arhiv i knjižnicu otvorio je 1907. gradonačelnik Milan Amruš, ali bio je poznatiji po tome što je otvorio prvi javni zahod u Zagrebu.

Ida Feller, supruga ljekarnika Eugena Fellera, koji je zaradio imetak uspješno prodajući čudotvornu ljekovitu vodicu "Elsa Fluid", ponosno je mogla reći da je njezin suprug dao sagraditi prvu četverokatnicu u gradu 1905. godine.

Slavoljub Penkala stekao je svjetsku slavu izumom prve mehaničke olovke 1906. godine. Svoj izum patentirao je pod obiteljskim imenom PENKALA. Popularna penkala postala je potrebom svakog čovjeka sve do danas. Na 100. obljetnicu izuma "penkale" (2006. god.) njezin je autor oživio u Muzeju.

Zbog velikog broja mušterija, brijač Većeslav Librić u svojoj je brijačnici u Radićevoj ulici 30, u uličnom lokalu u zgradi preko puta Kamenitih vrata, vrlo često ostavljao natpis "ODMAH SE VRAĆAM" no, strpljivo su ga čekale njegove stalne mušterije koje bi uvijek došle na red. Brijačnicu je otvorio 1941. godine, a radio je za svoje brojne mušterije gotovo 40 godina, do umirovljenja 1979. godine.

Branka Kincl, vrsna frizerka sa suprugom Rudolfom otvorila je 1935. god. u Praškoj br. 8 vlastiti salon. Godine 1937. na svjetskom natjecanju frizera u Parizu proglašena je najboljom među 500 natjecatelja te osvojila Grand Prix Pariza. Kao i u frizerskom salonu Ema, dame su se uljepšavale vodenom ondulacijom, iako je onduliranje trajalo satima.

Kamila Radovan, jedna od prvih vozačica, sačuvala je volan od prešanog bakelita za automobil marke "Ford" model A, karoserija Torpedo iz 1927. godine. U otvorenom autu morala je nositi specijalne vozačke naočale te kožnu kapu, ogrtač i rukavice. Na natjecanjima članova Autokluba u okviru Zagrebačkog zbora, imala je stalnu konkurenciju u Miheli Carnelutti, koja je odnijela 1. nagradu svojim kabrioletom "Horch" na Concours d'Elegance automobila 1932. godine.

Antun Štrban, slavni motociklistički as na "čezetki", započeo je karijeru 1920. god. na Kustošiji. Sudjelovao je na natjecanjima koja su održavana na trkalištu u Črnomercu, potom na novosagrađenom trkalištu Miramare. Na tim je stazama bio gotovo nepobjediv. Godine 1930. postigao je životni uspjeh pobjedom u Pardubicama osvojivši Zlatnu kacigu Čehoslovačke pred 40.000 gledatelja. Štrbanov je uspjeh odjeknuo diljem Europe.

Arhitekt Mladen Kauzlarić, autor je projekta vile Spitzer u Novakovoj br. 15, investitora Vilima Spitzera, zagrebačkog veletrgovca ugljenom, koksom i drvetom, 1932. godine.

Jedna među najpoznatijim zagrebačkim frizerkama, gospođa Vesna Kincl Murtić 1957. god. osvojila je na međunarodnom natjecanju frizera prvu nagradu Europe, a godinu dana potom prvu nagradu na svjetskom prvenstvu u Parizu za češljanje večernje frizure. Tom prilikom kupila je u Parizu elegantnu haljinu.

Ivan Gerersdorfer, urar i zaljubljenik u mehaničke glazbene automate, tijekom života sakupio je bogatu zbirku. Zvuci glazbe mogli su se čuti iz njegova stana u palači u Demetrovoj 7, gdje je živio i svakodnevno se skrbio o osjetljivim mehanizmima automata koji su mu nerijetko bili jedino društvo.

Željka Kolveshi
foto Miljenko Gregl
oblikovanje i izrada mr. sc. Maja Šojat-Bikić