Stereoskopska fotografija na prijelomu XIX. u XX. stoljeće iz fundusa Muzeja grada Zagreba (gostovanje u Puli)
Muzej grada Zagreba, gostovanje u Povijesnom muzeju Istre, Pula
Koncepcija izložbe: Slavko Šterk
Multimedija: mr. sc. Maja Šojat-Bikić
Oblikovanje izložbe: Ivan Ružić
Oblikovanje plakata: Povijesni muzej Istre
Stereoskopija
Stereoskopija S oba oka gledamo objekte s dvije strane. Mi, dakle, gledamo stereoskopski, očima zahvaćamo dvije neznatno različite slike, koje se u našem oku sjedinjuju u jednu te tako doživljavamo prostornost, plastičnost i dubinu. Kao što s oba oka vidimo dvije slike zahvaćene u razmaku od 62 do 65 mm, isto tako možemo snimiti dva takva snimka stereo fotoaparatom kod kojeg će objektivi biti u istom razmaku.
Promatramo li dobivene fotografije, postavljene tako da im stranice odgovaraju gledanju očima (prvobitna lijeva slika dolazi desno, a desna lijevo), a za promatranje upotrijebimo dvije leće koje imaju istu žarišnu duljinu kao objektivi kojima su snimljene (stereoskop), dobit ćemo dojam jednak onom gledanju s oba oka.
Pomodarstvo (uspon i pad)
U svjetskim razmjerima stereoskopska fotografija doživljava prvi uzlet između 1851. i 1870. godine, drugi krajem stoljeća, između 1890. i 1900. godine (u Zagrebu između 1900. i 1914. godine, no prve snimke nastale su već 1865. godine). Tehnologija novog izuma donijela je važne promjene na putu kojim su krenuli fotografi. To je utjecalo na fotografsku viziju i na javni način gledanja reljefnosti (tzv. Kaiserpanorame), pa prema tome i na cijeli put očitanja slike i procjene njezina sadržaja.
Stereoskop je odredio budući razvitak fotografske slike. Nastojao je stvoriti obilan i detaljan inventar svega vidljivoga i nevidljivoga. No, pao je žrtvom samih ideja koje je zastupao, nove mode u popularnoj fotografiji – razglednice (pojava svjetlotiskarskih zavoda) i rasta naklade ilustriranih časopisa.
Konačno, između 1920. i 1930. godine, apsolutna prevlast kinematografa i televizije učinila je da čovjek XX. stoljeća privremeno zaboravi treću dimenziju svoje vizije, sve do pojave nove tehnologije virtualne realnosti.
Četiri imena
Grad Zagreb oduševljen je novim fotografskim pronalaskom – stereoskopskom fotografijom, koja u tada relativno malom gradu (oko 1900. godine grad broji 80.000 stanovnika) ima svoj solidan temelj u snimcima J. Hühna i A. Stiasnog mlađeg, a s "grafičkom panoramom" E. Kastiane postaje masovnim medijem. Ipak, radovi četvorice fotografa daju svojevrsni pečat "stereo-parovima", posebno onim koloriranim rukom te izvedenim autochrom postupkom nakon 1907. godine. Najbrojniji su radovi optičara Josipa Kokalja, amatera fotografa Vladimira Guteše, došljaka, kraljevskog i carskog fotografa Aloisa Beera te vojnog fotografa "plemenitog" Josipa Otokara Fleischlingera.
Za grad Pulu iznimno je značenje Aloisa Beera (1840.-1916.) koji od 1882. godine nosi naslov "bavarskog", a kasnije i "mornaričkog" fotografa, pa je zato redovito snimao zbivanja u puljskom Arsenalu. Idealna je stoga prilika da se na izložbu ovog puta uključe i njegovi radovi iz fundusa Povijesnoga muzeja Istre – Museo storico dell'Istria.
Slavko Šterk
Slike s izložbe
foto mr. sc. Maja Šojat-Bikić, Miljenko Gregl, MGZ