POST MORTEM HIGH FASHION: performans TAJČI ČEKADA i izložba fotografija Tomislava Nakića Alfirevića
U srijedu, 22. veljače 2012., u 18 sati
Muzej grada Zagreba poziva Vas na
performans multimedijalne umjetnice Tajči Čekada POST MORTEM HIGH FASHION
uz prigodnu izložbu fotografija Tomislava Nakića Alfirevića
Glazba: Josip Maršić
Po završetku performansa možete razgledati izložbu MORS PORTA VITAE - SMRT, VRATA ŽIVOTA: stara zagrebačka groblja i pogrebi, uz stručno vodstvo autora.
THE MOST BEAUTIFUL DRESS – FROM HERE TO ETERNITY
/ Performance / exhibition / Post mortem high fashion /
„Potvrđujući svoj pristanak, jedinorođeni Sin Božji uze zlatni prsten s četiri bisera i sjajnim dijamantom u sredini, postavi ga na prst Katarinine desne ruke i reče: Eto, zaručujem te u vjeri s tvojim Stvoriteljem i Spasiteljem. Očuvaj nedirnutu vjeru do dana kada budeš slavila sa mnom vječnu svadbu na nebesima. A sada, kćeri, drži se hrabro. Ne odbij ništa što ti ponudi moja Providnost. Učvršćena vjerom sretno ćeš nadvladati sve neprijatelje.“ /Mistične zaruke Svete Katarine Sienske /
„Ne volim to što je prolaznost jedno od važnijih obilježja mode i još je žalosnije to što nikoga ne zabrinjava ta činjenica.“ /Tajči Čekada, 2011./
Koncipirajući performans i ambijentalnu instalaciju (izložbu) Post mortem high fashion, Tajči Čekada sažima u značenjski i izvedbeno istodobno i pregnantan i veoma kompleksan sustav vlastitu intenciju da ukine, nadiđe proturječja između temeljnih umjetničkih i „ modnih“, „fashion“ pretpostavki i ambicija, u kojima se sudaraju, suočavaju opreke vječnosti i prolaznosti ljepote („najljepša haljina“!) odnosno Lijepog kao transcendencije efemernosti, situacionističkog i historicističkog relativizma usađenog u sam pojam mode, za razliku od klasičnog shvaćanja autentičnog umjetničkog djela kao nečeg što po svojoj prirodi i njenim odlikama predstavlja vrednotu otpornu na temporalno trošenje, gubljenje, demodiranje, sekularizaciju, „bilost“. Pri tom kod autorice nije riječ o „žargonu autentičnosti“ (Adorno) pošto ona jednostavno dijeli jednu arhetipsku, iskonsku želju i osvjedočenje utemeljeno na određenom „prirodnom“ iskustvu, osjećaju i tradiciji dobro poznatoj antropolozima, etnolozima, istraživačima religijskih uvjerenja, fenomenologije mističkih iskustava i praksi, ukorijenjenih, veoma konkretno, i u živom odnosu naših „starih“ prema smrti i Onkraju odnosno Vječnosti arhetipskog bezvremenog, idealnog „lika“ osobe preminulog, posebno prema pitanjima povezanim s osobnim odnosom prema vlastitoj smrti. Carl Gustav Jung tako iznoseći vlastiti „mit“ koji živi u autobiografskom djelu napisanom u starosti „Sjećanja, snovi, razmišljanja“ opisuje i svoja neposredna iskustva ( lika i odjeće u kojoj mu se „pokazuju“ pokojnici, njegova ranije preminula žena, iskustva Svadbe Janjeta ... za koje veli da je to nemoguće „opisati“ već se treba iskusiti da bi se znalo ) od davnina poznata i našem narodu, a povezana i sa pitanjima „idealnog“ izgleda, odjeće, „lika“ cjelovite vlastitosti, „jastva“, ne „ega“, pa tako i s pitanjem o shvaćanju ljepote – kojima se i Tajči Čekada veoma duboko potresena i zainteresirana bavi – baveći se problematikom moda – umjetnost – ljepota. „Smatram da je jako lijepa haljina uvijek jako lijepa haljina“, kategočna je u svojim razmišljanjima o tome. Kakvoća materijala ( svila, brokat, ono što je u mističkom iskustvu najdubljih i najuzvišenijih Zaruka sretne sienske svetice Katarine dijamant, biser, zlato! ) i savršenstvo izvedbe dostojni su sublimnosti krajnje „funkcije“, cilja: postići svoj idealan, potpun, vječan „oblik“, na koji cilja i božanski Platon formulirajući svoje učenje o uzdizanju duše od ljubavi prema lijepom „tijelu“ do ljubavi prema „ideji“. Ono bitno baštinjeno od starog običaja na koji nas želi djelatno i estetski dostojno uputiti Autorica: običaja da se najljepšu haljinu / odjeću, neoskvrnjenu profanom i efemernom svakidašnjicom „smrtnog života“ čuva u ormaru do smrtnog časa te da se čeljust, vilice, lice preminule osobe (u ovom performansu je riječ o osobi ženskog roda) povezuje maramom, to jest nekako osigura od krivljenja, grimasa, kojima bi smrt tijela degradirala ljepotu lica, sukladno je spletu ideja na koje „vraćam“ anamnezu Duše / Duha u ovoj ekspoziciji / uvodu u poetiku „transmodnog“ artističkog pristupa Tajči Čekada tome spletu pitanja. Pri tom se radi o njenom životno – estetsko – metafizičkom „credo“, ništa manje. A to je izraženo na estetski adekvatan način.
Branko Cerovac, Rijeka 2011. – 2012.
ŽIVOTOPIS
Tajči Čekada rođena je 1979. godine u Rijeci. Diplomirala je 2003. g. na Hotelijerskom fakultetu u Opatiji. Godine 2004. diplomirala je na talijanskoj školi mode i dizajna Callegari te stekla zvanje modnog stilista s marketingom. U istoj školi završila je smjer modelizam visoke mode te diplomirala 2007. godine. U suradnji s tvrtkom MMC, 2006. godine, u Rijeci pokreće ciklus modnih manifestacija pod nazivom Modne novosti koje su se bavile prezentacijom avangardnih modnih dizajnera. Realizirala je jedanaest samostalnih modnih revija, sedam samostalnih izložbi te sudjelovala na velikom broju skupnih revija, izložbi i performansa u galerijama i muzejima Rijeke, Osijeka, Zagreba, Splita, Sarajeva, Stuttgarta, Beograda, Berlina, Pariza...
Dizajnira i izrađuje kostime za koncertne nastupe i spotove raznih glazbenih skupina (Let 3, Pips chips & videoclips, One piece puzzle, Lollobrigida, Morso, Grč, Sjekire, O.Š. Sulud III, Father, Putokazi, Quassar) te filmove (Kraj svjetla, Aleša Suka) kazališne predstave, TV-emisije i performanse.
Članica je strukovnih udruženja HDLU i ULUPUH.
Važniji performansi:
- Mars (s K. Kovačićek, E. Čekada): Galerija O.K., Rijeka (2007.); „Dan performansa“, MMSU Rijeka, „10 godina MMC-a“ (2008.)
- Embrio (s F. Blašković, K. Kovačićek, J. Maršić): Klub Palach, Rijeka (2006.); Festival „Sarajevska zima“, Sarajevo (2007.)
- Selotejp (s K. Kovačićek): „Slavonski biennale“, Galerija likovnih umjetnosti, Osijek (2006.)
- Džada (s D. Čargonja, K. Kovačićek, J. Maršić, P. Vrtodušić, M. Linta, L. Zubović, N. Š. Božinović, Ž. Jančić, A. Knežević, Z. Krema, S. Brožić): Galerija O.K., Rijeka (2007.)
- Čišćenje radničkih uspomena (s D. Čargonja, K. Kovačićek): K.U.N.S., Rijeka (2009.)
Ostvarila je devet avangardnih kolekcija:
- Vozi me na Jadransko more (2004.),
- Dagnje (2004.),
- Diplomatske oprave za pregovore među vrstama (2005.),
- Metalna pička (2005.),
- Posmrtna odijela i urne (2006.),
- Mars (2007.),
- Modna povorka (2008.),
- Mrtva priroda (2009.),
- Akril na platnu (2010.),
- Večernje skulpture (2011.).
Bavi se i fotografijom te je ostvarila dvije samostalne fotografske izložbe:
- Pogled u međusvijet, galerija „Atelje Lokvina“, Kastav (2011.)
- Mrtva priroda, Galerija Fritzy, Lošinjski muzej, Mali Lošinj (2011.)
Voditeljica programa i osoba za kontakt: Vesna Leiner
Vezani članci
Marjanić, Suzana. Eksperimentalni oblici postojanja. // Zarez, god. XIV, br. 328, 16. veljače 2012., str. 32-33.